Priča treća ili Chemtrails i dileme

Dana l6.06. ujutro malo kasnije buđenje. Nešto mi privlači pažnju prema nebu. Da, krasan, lijep uzorak na nebu sačinjen od ispušnih plinova aviona (ili posebnih oblaka).

Ono što u “teorijama urota” nazivamo kolokvijalno chemtrails-ovi. Vrijeme leti, dok stignem izaći s fotoaparatom vjetrovi ipak polako djeluju tako da snimke ne prikazuju ono što sam vidio nekih sat prije.

Što je za vraga uopće to? Ravnomjerno raspoređeni kvadrati (amatersko oko bi reklo od 500m do 1km negdje daleko u visini na sjeverozapadnom nebu iznad Zagreba.

Očito su to ostaci od “meteorološkog” djelovanja iz ranih jutarnjih sati. Dosta podsjećaju na snimke koje je Mišak na svom blogu opisao i fotografirao prije dva tri mjeseca (a da ne spominjem i mnogobrojne druge blogove).

Visoki vjetrovi polako deformiraju raster od bar 6 takvih polja a predmnijevam da je moglo biti i više od 8 koliko se naslućuje u daljini. Ja ih snimam tek nekoliko

Pišu kako su se ljudi propitivali u institucijama, u uredima zrakoplovne obrane, u kontroli leta, u meteorološkim uredima. Nekako odgovori nisu bili previše konstruktivni i suvisli za običan analitički i znatiželjan um.

Obično je bilo da tamo nema ništa ili kondenzirani plinovi redovnih avionskih linija. Ili su to oblaci, da zamišljamo, da od kuda nam na pamet padne uopće takva ideja (da gledamo u nebo?) i nekakvi nesuvisli zaključci. Nitko ne zna ništa, a ako eventualno zna nešto onda o tome ne govori.

Idemo pomalo. Na nebu je karirani uzorak što god to bilo. Takav karirani uzorak se pojavljuje ponekad, koliko sam svjestan zadnji prije toga bio je prije dva tri mjeseca, jedan petak, čitavo zapadno nebo. Nakon toga samo uobičajeni avionski tragovi.

Ima iznad Zagreba jedan, dva koridora od juga prema sjeverozapadu, na nižim razinama i prema sjeveroistoku, ovisi o redu letenja i dozvolama, visinama, sigurnosnim udaljenostima, sigurno da ima vojnih letova  ali načelno ne bi trebalo biti iznenađenja a ne tako posebnih.

Avionski ispušni plinovi imaju svoj vijek trajanja dok ih vjetrovi ne raznesu i uobičajeno traju  kraće od ovih rastera (ili linija) kojima treba nekoliko sati da se rasprše.

Pod uvjetom da nemam pojma o čemu se radi i  da nikoga to ne smeta kažu mi da je to meteorološka pojava.

Hmmm ... vjetrovi idu malo lijevo i malo desno da izrade pravi fini raster oblaka? Sjajno, fenomenalno, to što čini priroda čovjek jedva da bi bio u stanju.

A….Ne,  to su uobičajeni letovi aviona. Zašto samo ponekad avioni užurbano (u kratkom vremenskom razdoblju) lete po raznim koridorima u pravilnim razmacima lijevo desno i gore dolje? Kakve li slučajnosti. 

A njihovi tragovi se sporije rastvaraju nego tragovi redovnih zračnih linija koje pratim svaki dan na nebu iznad sjeverozapadne Hrvatske (volim gledati u nebo, posebno razne oblake).

Sva ta obrazloženja mi zvuče malo “tanko” i jasno da se otvara prostor za “zloguke i destruktivne interpretacije” za razne “teorije urota” o “chemtrailsovima” kojima zasipavaju nas ili reguliraju klimu ili djeluju na žetvu ili što god o čemu možete puno čitati i puno detaljnije i argumentiranije.

E sad, moje dileme, ako znaju a ne žele reći onda je to samo dodatak na nepovjerenje koje već postoji. Onda se neminovno postavljaju pitanja – a zašto ne žele reći, da li smiju a ne žele, da li ne smiju pa ne mogu, i zašto sve to i s kojom svrhom nas drže u neznanju. 

Koliko se god oni trudili da nemušto objasne da “nema letećih tanjura” isto toliko će uvijek ostaviti prostora za sumnju i nepovjerenje i nove konstrukcije razmišljanja.

Opet, s druge strane ako ne znaju onda se pitam što rade sve te nadzorne postaje, radari, funkcije obrane i zaštite, da li uopće smiju znati, smiju pitati, ili im je to spriječeno tako da su i oni u neznanju.

Ako su oni u neznanju a o njima ovisi moja sigurnost i zdravlje mojih susjeda i djece onda imam li razloga da im ustupim bilo kakvo moje povjerenje.

Da nisu ti tragovi zapravo isto što i “krugovi u žitu” gdje nitko nikad ne vidi tko i kad to napravi i u kojem vremenu, samo se odjednom pojavi kompleksan ideogram nešto slično kao i ova matrica na nebu iznad mog grada.

Na kraju preostaje samo još opcija da haluciniram i sve je sasvim u redu, prirodno  i kako treba biti.

Kraj