Priča druga ili  Što je istina?

Od četvrtka do nedjelje l7.06. moju su ulicu prekrili krasnim novim asfaltom..

Rano ujutro probudio me susjed da dižu automobile i da je pravo opsadno stanje s blokadama ulaza i izlaza i da požurim. Još snen u zadnji čas sam se uspio provući ispod rampi, preko nogostupa i pored građevinskih strojeva i preparkirao u drugu ulicu.

Drugi manje sretni ili neprisutni susjedi trebali su naredne dane istraživati po okolnim ulicama tražeći svoje preparkirane automobile. Susjed je pričao kako u Njemačkoj nekoliko dana prije takvih radova uobičajeno postave obavijesti stanarima kako će njihova ulica biti uređivana, da planiraju u vezi toga i da preparkiraju automobile. Mi to nismo dobili.

U narednih nekoliko dana susjedskih rasprava samo je jedna osoba spomenula da mu je rođak s druge strane grada (naravno zakašnjelo) spomenuo navodnu obavijest na jednom lokalnom radiju. To nismo čuli. Naravno, tu je vjerojatno i internet ako ste naviknuti da redovno provjeravate da li će se vaša ulica asfaltirati ili ne.

Trebao bih biti zadovoljan da se moja  ulica uređuje pa makar i s takvim manjim nesporazumima. Ali to nije bitno u čitavoj priči.

Ono što je bilo intrigantno jest da nikome od nas mnogobrojnih stanara, vozača automobila, šetaća i dnevnih korisnika ove ulice nije bilo jasno ZBOG ČEGA se ona uređuje.

Gledajući amaterskim očima barem 70% zagrebačkih prometnica je u gorem stanju od naše ulice. Niti jedna rupa, nekoliko blagih napuklina i sasvim prihvatljiva ravnina za sav promet (jasno osim ako niste onaj “zlatni tatin sin” koji ponekad vježba svoj sportski Porsche vozeći ranim jutrom između 01 i 02 velikom brzinom kroz šikanu na kraju ulice.)

Radnik je spomenuo “da ga se ništa ne tiče razlog, da on radi svoj posao a očito da se nekome činilo da se mora asfaltirati iako je on vidio puno gorih cesta koje nisu novopokrivene”

Nedavno sam slušao na radiju obrazloženje zainteresiranom stanaru druge ulice kako su troškovi održavanja cesta u Zagrebu prilično visoki, kako se treba čekati na plan održavanja, kako to nije jednostavno i kako se mnoge ulice ne mogu pohvaliti niti nazivom onog što se podrazumjeva pod asfaltom.

Srećom mi smo u širem centru grada pa je to vjerojatno razlog (iako bi po istoj takvoj logici pretprošle godine uređeni zeleni val trebalo asfaltirati već naredne godine)

Susjedi su sumnjičavo i u nevjerici gledali što se to zbiva i onda su jasno krenule priče da se netko utjecajan doselio u kvart, da će Papa proći ovdje prilikom narednog posjeta, da će se snimati reklamni spot za cestovnu operativu ili naprosto naš Holding ima višak novca.

Ukratko, kako je svima bilo jasno da je asfalt bio još u nedvojbeno i neupitno solidnom i  dobrom stanju pojavilo se novo pitanje RADI  KOGA se postavlja novi asfaltni sloj i uređuje naša ulica.

Neki nadzorni izvođački organ je “ljubazno” odgovorio “da nema vremena pričati o razlozima kad bi trebali biti zadovoljni da nam se asfaltira kad mnogi nemaju tu sreću”

Cesta je bila prepuna strojeva i ljudi, došla je velika mašina za glodanje asfalta duboko do kamenog temeljca, mnogo kamiona za odvoz materijala, strojevi za smanjenje prašine, prateće osoblje.. Sve onako kako treba.

Unuk je imao temperaturu pa smo zajedno učili detalje o takvom poslu i promatrali sve faze radova.

Prvi dan glodanje, čišćenje, priprema, odvoz materijala. Drugi dan fino čišćenje i postavljanje grubog sloja asfalta. Treći dan dovršenje grubog sloja asfalta, kopanje i betoniranje šahtova. Stalno puno radnika, strojeva, zujanja i bušenja.

U NEDJELJU konačno postavljanje asfaltnog sloja u dopodnevnim satima, dva ogromna asfaltera, radnici u pratnji, bar petnaest kamiona u kontinuiranom kretanju dovoza asfaltne mase, bar 4 do 5 velikih “valjara” za učvršćenje sloja. Popodne, još na topli asfalt ekipe su do 21h oslikavale sve neophodne cestovne oznake za prijelaze, parkiranja i sredinu ceste.

Sjajno, efikasno, ekspeditivno, užurbano s puno radnika koji su poslove dovršavali čitavu subotu i nedjelju. Dapače izgledalo je kao da je značajan dio operative Holdinga na licu mjesta.

U ponedjeljak rano ujutro moja ulica je puštena u promet. Za one posebno zainteresirane njezino ime je ulica Joakima Rakovca i preko Heinzelove se ulice spaja na Martićevu ulicu. Bili smo zadovoljni novim izgledom.

Tog nedjeljnog dana jedan je radnik konačno “pukao” i ispod zuba izlanuo da je “nalog da se to sredi došao s jako visokog mjesta” i da bi to moglo imati veze s jednom novom kućom (zanimljivo da je samo jednoj kući uređena asfaltna rampa prilaza u garaže iako bi bar još koja bila potrebna u istoj ulici).

Tko zna što je istina? (ili kako će se ona reinterpretirati u dopunjenim izvještajima i arhivama planova?) ili je spontana izjava naprosto zlobna izmišljotina. Da, to bi bilo najlakše tvrditi, možda 'pr' odjel pronađe još kakvo obrazloženje, ali  molim, teško je prihvatiti ono o “neophodnoj i redovnoj obnovi gazećeg sloja” jer to naprosto ne stoji.

Prisjećajući se nekorisnih izlaza s autoceste, pa nadvožnjaka i mostova koji ne vode nikuda, tunela koji nisu prokopani, ovo asfaltiranje jedne gradske ceste niti ne izgleda kao posebno veliki zahvat…..

Mi možemo biti zadovoljni ali ……. Žao mi je onih stanara mnogobrojnih naših neuređenih ulica koji nemaju tu sreću da njihova ulica ima «poseban tretman» pa moraju strpljivo godinama čekati na njezino prijeko potrebno uređenje.

Podsjetilo me to na moje iskustvo na gradskoj upravi kad sam predao molbu za jedan prilično dobro argumentirani projekt (zajedno s pripadajućom dokumentacijom, izvještajima povjerenstava i prisutnih komisija itd.) da bi me prvi referent kod koga sam uspio naći dostavljenu dokumentaciju, nakon 6 mjeseci upitao TKO VAS JE POSLAO? 

Nakon još godinu dana druga referentica suosjećajno je komentirala  ŠTETA DA VAS NETKO NIJE POSLAO! Nikakvih drugih pitanja niti potreba za pojašnjenjem, dodatnom argumentacijom, obrazloženjem!

Da bih, kako me na nesreću NITKO nije poslao, nakon još godinu dana čekanja dobio odbijenicu prijedloga s takvim nemuštim odgovorom koji bi trebao ući u leksikon “100 “najelokventnijih”  birokratskih obrazloženja ovog stoljeća” (jer  odgovor jedva da je imao veze s prijedlogom).

nastavak slijedi...