Da vas podsjetim:

Uobičajeno oglas je jednostavno vidljiv kao oglas, u drugom slučaju slabije ćete znati (ili ćete morati čitati sitne oznake) koji je tekst zapravo PR tekst (ili, da li je cijeli medij zapravo samo jedan PR glasnik svog vlasnika i njegovih interesa ili neke stranke ili nekih lobirajućih interesnih grupacija ili…..tko zna koga)

A mediji, i informacije koje nam  kroz medije dolaze postale su “moćno oružje”. Znate li da velike korporacije počinju otvarati odjele koji se isključivo bave aktivnostima na socijalnim mrežama i njihovim korištenjem za svoje interese i aktivnosti?

Tko je tu financijski jači puno lakše rješava svoje probleme. I naravno da se danas (a u razvijenim medijskim tržištima još ranije) pojavljuje mogućnost i zloupotrebe. Zloupotrebe? Zašto. Ili da ne budem previše direktan, radi se o pitanju “ raznovrsnosti percepcija interesa”.

Vaša percepcija na mjestu vlasnika  tvornice  izgrađene na jednom od najplodnijih polja jedne regije drugačija je od stanovnika koji obitavaju na tom području.

Vlasnici ne žive kraj tvornice nego negdje daleko iza sedam mora i sedam planina dionica.

Žitelji žive i udišu zagađen zrak bez obzira što ih upravne službe (koje isto ne žive tamo) uvjeravaju da je sve po propisima.

Najteže je radnicima koji su dobili posao koji im je potreban za preživljavanje danas da bi uništavali prirodu u kojoj će živjeti njihova djeca sutra.

Ekološki aktivisti teško se suprotstavljaju koordiniranim pritiscima PR&lobističke aktivnosti tvrtke, podršci nekih medija ali i pritisku europskih predstavnika koji su sa zadovoljstvom sufinancirali odlazak “prljavih “ industrija iz svojih krajeva.

Vaša percpecija kao vlasnika dionica farmaceutske struke koji teži za ekstra profitom je razumljiva podrška  stručnoj argumentaciji o potencijalnoj opasnosti nove pandemije popularne sezonske bolesti  (nije naodmet i malo stvaranja straha bilo to ili ne bilo u okviru planova za novi svjetski poredak) kako bi tako značajno povećali prodaju svojih lijekova i ostvarili ekstra profit.

Za razliku od njih percepcija onih koji su smatrali da za to nema osnova nije imala istu financijsku snagu niti probojnost ekspertnih timova odvjetnika koji su podizali tužbe za svaku negativno intoniranu riječ.

Percepcija velikog kapitala koji u nekakvim još uvijek kakvim takvim gradskim jezgrama i u “suradnički nastrojenim pojedincima uprava” pronalazi podršku za nove gradnje koje bi se dobro unovčile multipliciranjem kvadrata drugačija je od stanovnika koji osjećaju kako im počinje nedostajati prostor za kretanje od svih tih građevina i tzv. prostornih intervencija, nestajanja zelenog prostora u korist novih gradnji.

U takvom kontekstu onda jednostavno više ne čudi orkestriratni vatreni angažman nekih medija na prozivanju za neuredna dvorišta ili vrijeđanja ljudi koji bi sa svojim ljudskim dostojanstvom željeli proživjeti  život u svom stanu “ne razumijevajući” interes susjeda tajkuna koji je tu naumio proširiti svoju “izbicu”.

Tada ćemo kroz članke čak uglednih i jednom časnih novinara dobiti novi spin o vrijednosti “privatne svojine” koja je jednom “nedodirljiva svetinja” a drugi put predstavlja “nepotrebno sidro koje se mora ukloniti” u cilju razvoja građevinskog sektora ili smanjenja parka prirode odnosno maknuti za “slobodu poduzetništva” (a tome dodajte i “demokratskih tekovina”, “napretka, razvoja, ulaska u EU ” i slične terminološke poštapalice.

Dobro financirana i organizirana PR  i uobičajeno skrivena žustra  lobistička aktivnost pored financija dodatno “vrti i gdje burgija neće”, zar ne?

Nešto što je još jučer bilo nevjerojatno bitno, hitno i važno za cjelokupni razvoj zemlje i njezinog ulaska ne samo u EU nego u planetarni i galaksijski savez svih planeta, odlaskom glavnih aktera otvara se i prepoznaje kao pandorina kutija, izgleda prvenstveno pragmatskih privatno profiterskih interesa, u zagrađivanju velikih zemljišnih kompleksa iznad kojih bi se vile zastave s malom lopticom a iza nje turistički kompleksi.

Uostalom sada je bjelodano kako je duhanska industrija već davnih dana bar dvadesetak godina zataškavala porazna zdravstvena istraživanja da bi istovremeno stvarala atmosferu kako oglasima tako PR tako i lobiranjem da je pušenje “najiskrenije čedo moderne demokratske slobode i prava na individualni izbor” a svakog s drugačijim mišljenjem ne samo dezavuirala, denuncirala, već i puno više od toga. 

Nemam pojma idemo li prema ledenom dobu ili dobu zagrijavanja, ili naizmjence, da li se pumpa vrijednost dionica tvornica za punjenje vode i počinje rat za još preostale izvore ili ćemo sve uložiti u nova dosad izbjegavana energetska postrojenja da se možemo osvjetljavati i grijati?

Veliki kapital ima veliki novac i dobro plaćena i orkestrirana kampanja koju realiziraju profesionalci u lobijima (koje ponekad nismo u stanju ni naslutiti) s pozicija percepcije naručitelja jednostavno je dobro odrađen posao. Zar ne?

To može biti isprika za sve, od forwarduše o benefitima novog proizvoda do argumentacije o potrebi mijenjanja lica zemlje zbog privatnog interesa.

Tako često profesija zna biti (bez obzira koja) upregnuta u kolo koje šteti onome što smo naslijedili da čuvamo za djecu i interesu šire zajednice ili vašem osobnom zdravlju.

Gdje je ta tanka linija razgraničenja koja leluja pod naletima jedne ili druge strane? Ako je od toga bilo što i preostalo?

Stvar “percepcije”.

O tome puno više znaju pripadnici nekih struka  zaposleni u državnim službama ili privatnoj praksi. Uostalom, svjedočimo kako uslijed promijenjenih  “percepcija” post festum dobivamo uvide u sasvim druge priče od onih koje su nam bile uvjerljivo i agresivno prezentirane svojedobno.

Prihvatimo li da je stanje takvo, osvijestili smo svoj odnos prema puno toga oko nas.

Vratimo  se na početak priče, jučer je bilo o bananama, sutra je o medu, preksutra je o pšenici, o gradu, industriji, politici, zatim govorimo o novim istraživajima u tehnologijama zdravlja, prehrane gdje se ovisno o autoru knjige teorije i važnost mijenjaju kao na tekućoj traci.

Nova saznanja, mogućnosti istraživanja, testiranja i spoznaje  donose i nove zaključke, ali ….Kakav li  je samo pritisak lobista i PR aktivista vezano uz GMO, pa uz slobodni uvoz svega i svačega, u interesu slobodne trgovine a toliko toga zapravo ni ne znamo.

Kada pogledam oko sebe osvještavam svoje nevjerovanje (krajnju kritčnost) u ono što mi se nudi rječju, djelom ili proizvodom. Pokušavam osvijestiti i prepustiti svojim unutarnjim osjećajima i svom tijelu da mi kažu što je za mene dobro. I pažljivo koračam.

Uvijek trebamo stati na loptu i razmisliti o opcijama, imati u vidu da li postoje posve drugi direktni, indirektni, skriveni ili budući interesi/motivi koji su inicirali neke deklarativno drugačije aktivnosti,  prijedloge, ideje, razmišljanja ili pokrete. Jednostavno pokušajmo postati svijesniji barem s nama raspoloživim informacijama.

Pa ako radi ničega drugog trebalo bi pojesti tu bananu da nam koncentracija ne zapne i da dobro promislimo da li ćemo svaki dan pojesti tu bananu (bez obzira što nije naše autohtono voće) ili ćemo i nadalje voditi računa da se jednostavno “pravilno i raznovrsno”  hranimo uzimajući u obzir da sve prirodne stvari daju svoje kvalitete našem tijelu, da ih naše tijelo treba  prihvatiti i voljeti a da bilo kakvo pretjerivanje u bilo kakvom smislu kao i  jednostranost može više štetiti nego koristiti.

Isto tako da razmišljamo koje odluke donosimo, gdje i na kojem mjestu možemo i kako reagirati kad nas žele prevesti žedne preko vode, naravno pod uvjetom da je to moguće.

Evo, dosta, neću više.