Na Cresu se sačuvala priča o čarobnoj zmiji s krunom na glavi, nalik pijetlovoj kresti,
a ide ovako:
Hodao neki čovjek u samo svitanje šumom i čuje kako kukuriče neki peteh. Kukuriče, glas mu postaje sve dublji kako rudi zora na nebu. A kada sunčeve zrake obasjaju šumu vidi on da to nije pijetao, nego je zmija sa krunom u obliku pijetlove kreste. I odmah se dosjeti da ta zmija pod jezikom nosi dragi kamen, a kad netko taj kamen ugrabi sve što pomisli dogodi mu se onako kako želi. -Jimel bi' če bi' tel! - uzdisao je čovjek jer je znao kako je teško dobiti takav dragulj.
Pratio on zmiju i vidio da ide ona na lokvu piti, pa pomisli kako će sigurno tada dragulj spustiti na zemlju, da ga ne bi s vodom progutala. Smisli čovjek kako će ga tada ugrabiti i sve sam sebi govori – kad mu uzmem dragulj, brzo misliti moram“Neka sam u taj čas daleko, daleko da me gâd ne lati!“ A ne budem li dosta brz, pa me gâd napadne, ne smijem ga ubiti, jer će dragulj tada izgubiti moć, i što će mi takav!No, dok se on još bavio takvim i sličnim mislima, zmija se napila, stavila dragulj pod jezik, kukuriknula još jednom pozdravljajući sunce na nebu i nestala u šikarju.Žalostan hodio on doma, a neka ga starica tješila:
- Nekada je ovih stvorenj bilo čuda, ma su nestale, a moglo bi ih bit još, i to samor onda, kada bi peteh jaje znesal. Od otoga jaja se zlegaj zmaj, nu, ako peteh jaje znese vaja ga na jedanput razbit, da ne bude na svitu nesreći. Ovi zmaji su jimale krejuti, kako pol miša, pol tića, živele su va velih voda blizu kakovog grada, i onda su čekali, 'ko će ki prit, da ga moru požret.

http://www.seljacionline-forum.com