Na širokoj panonskoj ravnici ljudi su odvajkada živjeli uzgajajući stoku i čuvajući je od
vukova i drugih zvijeri. U takvoj jednoj obitelji dogodila se nesreća, umro je otac, pa majka ostala sama sa malim sinom.Kako bi preživjeli - proda ona njihovo najveće blago - ovce, te nekako odhrani sina.No dječak je silno patio zbog toga što nema ovce i što ne može biti pastir, pa kada je malo narastao - otputi se tražiti nekakav posao - naročito pastirski.
Pogodi se kod jednog čovjeka, počne mu čuvati ovce, ali vukovi svako malo odnesu poneku ovcu ili jagnje.Vlasnik stada je vikao na mladića, ali je ovaj primjetio da se gazda zapravo boji
vukova isto kao i on sam, te odluči potražiti nekog hrabrijeg i sposobnije poslodavca.
I tako krene on u svijet i pogodi se kod nekog velikaša kao smetlar, a kako su u posjet stizali kralj i kraljica ovaj se sav isprepadan brinuo o tome je li cesta dobro pometena.Primjetio to mladić, pa zaključi da se ovaj jako boji Kralja, te ode Kralju i počne mu služiti u dvorcu, jer ni taj kralj nije imao ovaca, pa nije mogao biti pastir. No jednog dana nastane strka i vika u gradu. Viču- sakrivajte se, napast velika, napast će nas sedam zmajevih sinova!!
Ljudi pozatvarali vrata i prozore, straža zatvori gradska vrata i svi se posakrivaju, i kralj i kraljica i građani i vojska - svi osim mladića.A on lijepo napusti grad i krene zmajevim sinovima u susret jer je zaključio da su zmajevi sinovi najjači i da se njih svi boje, pa je kod njih najbolje raditi.
I tako sve hodajući i tražeći ih po širokoj ravnici vidi on nekakave konjanike, svakome ispod odjeće viri ogroman rep, čudnih glava, jašu ogromne konje, neobično obučeni, ne drže se ceste nego jure po oranju i izledaju strašno.Stane on, a jedan repati dojaše do njega i pita ga što traži.A on kaže da traži sedam zmajevih sinova, te da bi kod njih rado ovce čuvao.E, kažu zmajevi - to smo mi, ali nema u nas ovaca, no ako hoćeš možeš raditi za nas.Mi svaki dan moramo pregaziti rijeku, pa budemo mokri, no ako nas budeš prenosio jutrom i večerom preko rijeke, a mi suhi ostanemo - pošteno ćemo ti platiti.I tako se oni pogode, i mladić je svaki dan prenosio zmajeve preko rijeke, pazio da ostanu suhi, a oni mu pošteno plaćali, pa se i novaca nakupilo.
Kad jedne večeri čuje on veliku galamu, ali ne zovu zmajevi njega, nego su se grdno uplašili, čuje im se po glasovima.Ode on vidjeti čega se strašni zmajevi sinovi boje. kad ono zapalila im se kuća, a njih svih sedmero bježe kud koji i zapomažu.Nekima gori ruho, pa jauču i skaču u vodu.
Razmisli mladić, uze svoj novac i ono malo svog vlasništa, pa se lijepo vrati kući, za one novce koje je zaradio nosajući zmajeve lijepo kupi ovce i postane pastir vlastitog stada.
A noću naloži vatru, ovce se oko nje skupe, a vukovi i druge zvijeri obilaze nadaleko.
Jer svi se oni najviše na svijetu vatre boje.


( hrvatska nacionalna manjina u Mađarskoj - Podunavlje)

http://www.seljacionline-forum.com