|
|
Kategorija: Poezija |
Za vječnost
...nije to za kajanje,već za spomen i trajanje...
Za vječnost
Pratim te u stopu riječima
Kada tijelom ne mogu,
Čitam te i pišem, gledam i slikam
Zaspale snove, tu do mojih nogu.
Često ih ćušnem u kut sobe,
A poslije se kajem i nježno ih vratim.
Opet tu do nogu ih razmjestim .
Jednu po jednu na svoje staro mjesto smjestim.
Uspomene teško je odbaciti,
I zgaziti sve snove u baršun tkane.
I nehotice, gledajući ih suza kane...
Nije to za kajanje
Već za spomen i trajanje .
Auroraisa
bglavac
irida
edin.kecanovic
