Dakle popeh se ja silnim stepenicama do moje Sedme  kule a usput ih i dobro uglancah..malo metlom počistih i prebrisah.. da se i sama skoro okliznuh pri silasku. Za mnom je išao onaj sa povećalom.. gunđajući. evo tu ti je prašine ostalo .. a ovdje..pazi malo.. !

Ključevi su ležali ispod hrpe papira..tako da sam morala  cijelu gomilu podignut dok nisu zveknuli na pod..

Spremih ih u " siguran" džepi krenuh opet dolje u predvorje.

Aj. rekoh onom sa povećalom . vid tamo ima li riba u jezeru.. pomogni malo Elyci.. da ne baca uzalud mrežu..

Pogledao me onako.. ispod oka.. tipa.. kao šta ja tu imam njemu zapovijedat..ali Elyca mu je rukom iz daljine mahala. izvaljena na ležaljci u oskudnom bikiniju..

Nestade on . dok si rekao ..keks..a ja se polako između grmova i cvijeća prišuljah onim vratima u golom kamenu..

Ptice su svuda oko mene pjevale..vidjela sam na trenutak da iz Glavne dvorane netko proviruje odozgo kroz prozor. jer se zavjesa pomakla..vjerojatno neka od tri M.. sigurno gledaju hoću li potrefit pravi ključ.. pomislih..

 

U svežnju je bilo točno sedam ključeva.. što većih.. što manjih...

Probah prvog po redu.. nije išlo..

Jedna je vrana na obližnjem stablu bučno zagraktala..promatrajući me ljubopitljivo svojim velikim očima..

Uzeh drugi ključ..probah i taj ugurati u bravu. opet nije išlo..

Neka je toplina prostrujala mojim tijelom.. lice mi se zažarilo te sam morala izvadit maramicu i obrisat znoj sa čela..

Uzeh treći ključ ..ma kakvi.. ni slučajno..

Uzvrtio mi se želudac.. glava me zaboljela onako iznenada.. ali i to je prošlo čim uzeh četvrti ključ..

Nije ni taj išao.. iako je na trenutak izgledalo mi da je baš taman..srce mi je zakucalo jako..preplavio me neki osjećaj ljubavi prema cijelom svijetu i svemu stvorenom.. blaženi osjećaj..

Kad sam probala peti.. skoro sam ga slomila.. pa sam odustala..

Ali valjalo je probat i taj šesti.. pa šta bude..

Čim sam ga uzela u ruku..dobila sam dar govorenja...počela sam mumljati neki neimušti jezik.. oko mene se skupile različite životinje a iza  ružinih grmova stadoše virit vile i vilenjaci.. čak je i jedan anđeo poletio.. tik kraj mene ili mi se samo pričinilo...

E taj je pristao u bravu kao saliven...i vrata se lagano otvoriše...

Zabljesnula me jarka svjetlost da sam morala pokrit  rukom oči..

Kad je svjetlo malo minulo uđoh.. tiho i polako..

Imala sam što i vidjeti...

U svim kutevima ležali su ogromni zlatni sanduci.. na nekima je pisalo mudrost. na drugima..znanje.. na trećima..ljubav..tih je bilo najviše.. zatim astrologija.ni njih nije manjkalo...zatim u jednom kutu bijaše ezoterija..vjera.. da dalje ne nabrajam.. sanduci puni spisa..mnoštvo toga zanimljivog i poučnog da bi mi trebalo bar pola života da sve pregledam...

Pronađoh i svoje pjesme. nakupilo ih se bogme dosta . boljih i lošijih.. neke su već bile prekrivene prašinom.. pa malo ih otresoh...

Valjalo mi se vratit...jer sumrak se več spuštao..

pa tiho zaključah vrata. i spremih opet sve ključeve u " siguran" džep.

A ispred vrata stajali su Elyca i onaj sa povećalom sumnjivo me gledajuć.

Gdje si ti nestala.. uglas zapitaše..

Osmjehnula sam se zbunjeno.. ev me .. tu sam..

malo sam ova vrata uglancala.. vidite li kako sad sjaje . rekoh..

Hm.. reče.. zabranjeno sekiranje.. aj dobro si to odradila..

Elyca me samo gledala... znam da nije povjerovala...

Šuti.. šapnuh joj na uho.. kad budeš ti gošća urednica . ako budeš željela naravno... sve će ti se samo kazat,...!!

Ps..sigurno se pitate.. čemu služi sedmi ključ.. eh. to se i ja pitam....