Ovaj puta, silazim malo u potpalublje svoje duše...
Trenutno je jedrenjak zaustavljen, nasred plavetnila...
Ljudi čeznu za trenutkom opuštanja..
Sidro je duboko zabijeno u pješčano dno oceana...
Utihnuo je vjetar, utihnuli valovi, utihnuli glasovi posade...
Zapravo, jutro je...
I vrijeme kada je tako normalno da vlada tišina...
Novi je dan na pomolu...
Šta će donijeti?
što god bilo, prihvatimo sa razumijevanjem...
Nikako sa osuđivanjem..
Neka nas i dalje ljubav i mir nosi daleko..
Prema čarobnom otoku, gdje ćemo se svi gledati istim pogledom..
vaša Wendy...
bglavac
irida
edin.kecanovic
