Kada se odvažimo krenuti na put prema istinskim nama u sebi, zasigurno ćemo mnogo puta zastajati..

Jer, suočavanje sa onim sitnim nepotrebnim i nepozvanim životinjicama u nama, obično izaziva želju za bijegom..

Pa mislimo da smo tako sve riješili..Ili da su prešle kod nekoga drugoga..

Naravno da nisu..

I kad tad, taj nas "posao čeka.  Netko kaže, suočavanje sa vlastitim demonima, ali ja kažem, čisto sazrijevanje i pripitomljavanje..

Dobih na posudbu divnu knjigu, koja mi je otvorila dodatne puteve prema tom "pripitomljavanju" životinjica u sebi. Možda ste je imali u rukama, knjiga nije najnovija, ali, po mome, zaista je vrijedna.. Tko želi na sebi raditi..

Naša Irida je majstorica teme oko koje se knjiga vrti..

Knjiga se zove "Sveti Ugovori"-Caroline Myss, i govori o tome, koliko zapravo trebamo upoznati kroz arhetipove koji se vrte u našim životima,onaj sveti, tajni ugovor, koji smo potpisali sa vlastitom dušom, prije nego smo došli ovdje, na ovaj svijet..

Neću sada pričati o tome, kako ponovo pronaći u nama taj zapis, u knjizi je to savršeno dobro objašnjeno.. Želim samo napomenuti, koliko nam zapravo to pomaže, da se suočimo sa onim od čega bježimo, i budemo savršeno sretna i neopterećena bića..

Netko će reći: meni to ne treba. ja sam i bez toga sretan i neopterećen.. Čim stavljamo točku na kraj te rečenice, znači da ipak trebamo početi raditi na sebi. Jer, sreća i neopterećenost se  izgrađuju svakodnevno, ne postoji osoba, koja makar u jednom trenutku dana nije zastala, naišla na nešto, što je kao oblačić prekrilo njenu bezbrižnost..

No, samo da skratim i vratim se na ono što htjedoh reći, a knjiga savršeno objašnjava.. Postoje 4 osnovna arhetipa, koja se vrte u našem životu, i zauzimaju određene pozicije u sferama toga našeg života: DIJETE, ŽRTVA, PROSTITUTKA I SABOTER..

Dijete može biti nevino, ranjeno, siroče, božansko..Ono je čuvar naše nevinosti..  Kada otkrijemo gdje nam zauzima najveći prostor, odatle počinjemo..

Žrtva dolazi u situacijama, kada obično ne dobivamo ono što volimo, jer nismo dobili kao dijete, što nam je bilo potrebno.. Tada se ona vezuje uz arhetip PROSTITUTKE, koji nas tjera da činimo nešto protiv svoje volje, "prodajemo" svoje tijelo ili dušu, da bi nadoknadili ono što nismo dobili, da bi se osjećali ispunjeni..

I kada se ne osjećamo dobro radi toga, uključujemo SABOTERA, kao čuvara našeg samopoštovanja..

Bježimo od svega što mislimo da ometa našu nutarnju sigurnost, bježimo od ljudi, ljubavi, svega, gdje mislimo da se "prodajemo i predajemo" mimo naše volje..

I  postajemo buntovnici bez razloga, ili osobenjaci, koji se ne žele vezati ni uz koga, iz straha da ne izgube sigurnost, koju nisu dobili od početka, u djetinjstvu..

Moje osobno mišljenje je, da se cijeli naš život zapravo vrti od djeteta, nekad ranjenog, nekad ostavljenog, nekad nesigurnog..ka onom čistom božanskom djetetu, koje je zapravo i vrhunac našeg sazrijevanja.

Ali..kao što rekoh..puno tu ima uspona i padova, hrabrosti da sami sa sobom sjednemo i razgovaramo..ono..tete-a tete. tiho i u tišini..

Kad god nam nešto smeta, kad osjetimo da smo povređeni, a nikako da to prođe, kada sjena neopraštanja uporno ostaje nad našim bićem, tada treba postati sam svoj liječnik..

Bez ustezanja..

Božansko dijete u svakom od nas čeka taj trenutak..