Kuca,kuca Pero, premda je već noć

Daj mi jedno pero , pisat moram poć

Svijeća mi ne gori, ugasla mi peć

Vrata mi otvori, prozbori jednu riječ…..

 

 

Sigurno ste već jednom čuli  tu pjesmicu, a možda kao dijete i pjevali…Ja sam ju svake večeri,uz sve ostale dječje pjesmice, mojim kćerima pjevala..sve dok nebi zaspale…

Sad ju pjevam sebi i svecima na nebu…jer nestalo mi struje, no  svijeća mi nebi bila ni odkakve koristi…I da napišem pismo stiglo bi poslije mog uredovanja….Dakle, samo stpljivost, bez panike….Valjda neće cijeli dan  potrajati….Za to vrijeme uredno se smjestim na kauču  i pokušam se sjetiti koje sam sve uspavanke  pjevala.

Znate da je uspavanka  prvi poetski govor odrasloga  malom djetetu kojemu se još ne može obraćati racionalnim jezikom . Ona izražava  u prvom redu ljubav prema tom malo biću i , ako ima u njoj kakva smisla, kakve poruke i racionalnog govora, onda je taj racionalni dio okrenut nama odraslima , a djetetu je namjenjena melodija, ritam i ta uspavljujuća, za mene čarobna i tajanstvena magija pjesme sa željom da se što više približimo i uđemo u dječji  svijet da bi i dijete, čudom bajke, primilo tu želju i prenijelo je sa sobom u svoje snove. Promatrala bi ih kako uranjaju u meke jastuke, s dudom u ustima i plišanim medom stisnutim  uza se. Jedna bi od njih još jednom na kratko otvorila oči i profrfljala :
« I stliček Pelo je dobil pelo, mama ? »

«  O da , i sad već piše jednu priču ? »

„Kakvu pliču? O clvenkapici i vuku?“

„Ma ne….jednu samo za vas! »

Tu sam se naravno usosila, čim sam to izgovorila …jer dok su one spavale , ja sam morala izmišljati na veliko , osmisliti, obojati…..

No , da se vratim uspavankama….

U davna vremena njezinog nastajanja, ponekad joj se pridavala i magijska moć bajanja…..

To me podsjetilo na  jednu od njih koja otprilike ovako teče :

 

Nini, sine, nini, dobro moje !

Uroci ti po gori hodili,

Travu pasli, s lista vodu pili,

Mome sinu ništa ne udili

No udili drvlja i kamenja !

 

Zgodno, zar ne? Žene su uz  svoje bajanje bile i vrlo praktične…..Čudan je taj svijet bajki i uspavanka…Ja sam u njemu živjela dobar dio mog djetinjstva…Uplovila u svijet čudesnih snova, tumarala dvorcima, pronalazila meni čarobne stvari. I kroz našu djecu živimo barem djelomično taj period našeg života…Evo, ja sam danas polovicu njih odpjevala i umalo zaspala…..da me zvono na vratima  nije probudilo ,..Dakle, struja je tu,  a Perica počeo pisati.

Vjerojatno sam predaleko odplovila u taj magični svijet, a kako i nebi, pa i sada sam u njemu na ovim stranicama i pobrkala dane misleći kako se još moram pošteno oznojiti da vrijeme mog uredovanja privedem kraju,  Ne znam koliko ste mog angažmana očekivali, koliko još članaka i mog prisustva općenito, no ja sam uložila sve moje slobodno vrijeme koje mi je ostalo na raspolaganju .Slika moje vizije samo djelomično je mojom rukom obojana  , ostalo ste učinili vi sami svojim prisustvom na portalu i na tome vam se od srca zahvaljujem. Predajem palicu dalje s veseljem da se lanac neće prekinuti jer ideja je potakla na neke nove izazove . Mene osobno natjerala je na razmišljanje, promatranje i uočavanje onih sitnica koje život čine ljepšim i prihvatljivim, a često ostanu neprimjećene.

Selma put putuje….,jer mogla bih nešto učinit za sebe..… i  zato je putna torba već spremna, a srce nestrpljivo....Odjenut ću   nešto svileno i poletjeti.....možda u letu mi krila narastu....Ne znam kuda će me vjetar odnjeti.... možda u pustinju.... 

 

Za TOP ČLANKE predlažem:

Mogla bi, bib

Moje ime je Pustinjska Ruža, Ljubica

 

Ugodni ostatak večeri Vam želim , a Shadow muzu inspiracije u njenom ponovnom uredovanju!

 

Vaša gošća urednica