Noć ima svoju čudnu moć, posebice ako nam uzglavlje kreveta pozdravi mjesec u svom punom sjaju. Iako smo možda legli neopterečeni mislima, on nam neda počinka.Vabi nas svojojm svjetlošću da ga promatramo, osluškujemo zvukove iz tame…
Kad mjesec izlazi sa sto jednakih lica, srebrni novčići u džepu jecaju….
O da…..i sva naša osjetila istanćana su i osjetljiva.Mogli bismo u tim trenucima čuti i otkucaje vlastitog srca, pod uvjetom da nismo nervozni zbog nedostatka sna,uznemireni brojanjem ovaca, i naravno lajanjem pasa iz okolice.Čak samo povlačenje dima iz upaljene cigarete odzvanja, a njegovo ispuštanje jedva primjetljivo leluja…dok siva , prozirna linija ne bude mrakom upijena.
Onom dječaku što je čuvao ovce na proplanku Andaluzije, knjiga je bila uzglavlje , a mjesec njegov vodić kroz mnoge puteve…..trebao je doći do pustinje, dotaknuti kamenje piramida i shvatiti….da blago leži tamo gdje je svake noći snivao svoj san…..
No, noći na odlasku mirišu, topot dalekih konjanika odjekuje….ruže uvele uzdišu….
Zelene izbledjele korice bivaju ponovo otvorene….novi dan je na pomolu. Mrzovoljni ponedjeljak je osvanuo, a donedavno mirna rijeka pronašla je novo korito….Put svoj izgubljeni tražimo, ne slijedeći mahovinu….Pogled bez naočala zamagljen je , no Univerzum nam nudi i druga pomagala….
Neki su već krenuli jesenjim ugođajima ogrnuti, a poneki obnaženi, samo iskrenošću odjeveni u ovaj dan danas. Svatko je ponudio svoje…od srca…a nama je bilo uzeti što nam je bilo potrebno….
U listu TOP ČLANAKA predlažem :
Razodjevena Minerva,pred vratima tvoje Modrine, wendy,tanja
Zelene izbjedjele korice, skorpijaJ
Hvala vam od srca
Vaša gošća urednica
bglavac
edin.kecanovic
