Mogu se šaliti,

mogu se folirati...

Malo cirkusirati...

Ali kad je posada  jedrenjaka u pitanju, svjesna sam, da ih moram  uvijek nekako, s pažnjom gledati i..smiješno možda zvuči, čuvati..

Nije to samo sada..

Tako je od početka našeg zajedničkog putovanja.

Ovaj brod smo zaplijenili od kapetana Kuke, i sad, prepun radosne djece, na čelu sa još većim djetetom, Petrom Panom, plovi u pravcu Nigdjezemske..

Svi se mi plašimo ponekad odrastanja i odgovornosti, ali, ovaj plavi svijet, u kojem jedrimo, baš nas treba postepeno osloboditi toga straha..

Ja sam takva kakva jesam..

Ponekad me trenuci zarobe, pa skrenem sa pravca, ali, brzo se vratim na početak..

Ponekad me trenuci opiju, pa se činim, kao da nisam svoja, kao da nisam ista, kao na početku..

Zapravo..sve je to površina, koja se burka i gurka.

Iznutra, na pješčanom dnu oceana moje duše, sve vrvi od života.

I nitko nikom ne smeta.

Život se živi, kako si ga je tko zacrtao, bez prevelikog uplitanja..

Zapravo, predavanje ovog kormila u ruke je mali dio onoga, što ćemo dobiti, kad Kreator bude smatrao da smo dovoljno zreli, da sami stvorimo novi planet, i život na njemu...

Nije to bajka..

Svi dobivamo tu mogućnost, kada sazrijemo i budemo sposobni sve, bez razlike, bezuvjetno voljeti..

Rekoh, bez razlike.

A, bez razlike, znači, isključiti pristrasnost, i uključiti objektivnost.

Pokušat ću sve, da takva budem ovih dana, a neka mi to bude mala škola, da to naučim biti i dalje..

Ja ću držati kormilo..

Tamo gore, na osmatračnici, naše tri dame, zvonom će javljati, ako je hrid u blizini..

 

Posada je ta, koja na jedrenjaku održava život, radost i pjesmu.
Neka tako i ostane..

Pišite kako vam dođe iz srca, nemojte previše razmišljati.

Previše razmišljanja uništi original, kojeg srce naslika.
.
Ja ću biti tu.
Uglavnom tu..
Kao siva eminencija..

I, samo da napomenem, sve sekire, mačeve, šibice za lomače, i kamenje, pobacajmo u more. Sekiranje neka se pretvori u pjesmu..No sikiriki, no no... Lulicu mira treba prihvatiti, iako neki nisu pušači. Makar je, iz dobre volje, bar uzeti u ruku.. Ja osobno, više ponekad volim uzeti cigaretu u ruku, onu, eko-cigaretu, bez kofeina, pardon, adrenalina, nego lulu, al kad se radi o indijanskoj luli, tu prihvaćam.. Nema ljutiš-... Uključimo svjetlo i zaplovimo.. Pozdrav od vaše Wendy.. A vilinski prah? Nikad mi ga nije nedostajalo. Samo ga ne koristim često.. Ovdje ću ga koristiti malo više. Pa idemo u Nigdjezemsku, ne???