Za Aboridžine australski je kontinent ispresijecan tragovima božanskih predaka: mjesta kojima su putovali, gdje su se zaustavljali i boravili, posvećena su njihovom prisutnošću i tvore sveti zemljovid Australije. Putovanja predaka sačuvala su se kroz obrede, priče, pjesme i umjetnost. Najveći dio njihove svete umjetnosti imao je za cilj sačuvati plemensko znanje mitskog zemljovida jer poznavati zemlju za Aboridžine znači poznavati kako je određeno mjesto nastalo.
Kao možda u niti jednoj drugoj kulturi, Aboridžinima je zemlja simbol i sjećanje na primordijalni San. Svaka formacija na zemlji svojim oblikom nagovještava skriveni smisao i značenje jer krajolici su otisci koje su duhovne snage predaka ostavile na njoj stvarajući je. Mircea Eliade kaže: Za religioznog čovjeka priroda nikada nije isključivo prirodna, ona uvijek ima i određenu religioznu vrijednost. To je razumljivo jer je Kozmos božansko stvaranje: kako je proizišao iz ruku bogova, svijet zauvijek ostaje prožet sakralnošću. Bogovi su očitovali različite modalitete svetoga u samoj strukturi svijeta i kozmičkih fenomena.
Zemlja je hraniteljica svega života, vidljivog i nevidljivog, u nju su položene sve sjemenke. Aboridžini govore o guruwari, nevidljivim sjemenkama ili energijama koje stvaraju život, a koje su stvaralačke snage pohranile u zemlju na početku vremena. Aboridžinima je njihova zemlja vrsta ikone, jer ona predstavlja snagu predaka iz Vremena snova i također je prijenosnik te duhovne snage. Pomno promatrajući i prateći svaki pojedini aspekt prirode i osluškujući bilo zemlje, Aboridžini čuju odjeke iz Vremena snova i osjećaju sveprisutno sanjanje… A. P. Elkin kaže da je Aboridžinima zemlja simbol i kanal za veliki, nevidljivi svijet…
Pojavni svijet je san velikih predaka, ali za Aboridžine ni san ni java nisu iluzije, već zajedno oni tvore stvarnu cjelinu. Zadaća je Aboridžina poštivati ovaj San, tako da svo ljudsko djelovanje i običaji odražavaju naum stvaralačkih predaka.
Poput svojih davnih predaka, Aboridžini tisućljećima putuju svojom prostranom zemljom, a vezu s Vremenom snova, ili svojim duhovnim korijenima, održavaju kroz stalno prisutne glazbeno-plesne ceremonije, obrede i inicijacije. Obredi omogućavaju opetovani ulazak u Vrijeme snova, a simboličkim reaktualiziranjem postupaka mitskih bića, Aboridžini oživljavaju prvobitnu svetost i tako obnavljaju svijet.
Čuvari aboridžinske tradicije su karadjis, “mudri ljudi” ili šamani, koji su bili most između duhovnog i zemaljskog svijeta. Osim liječenja i obrane plemena od “crne” magije, njihova je uloga čuvanje mitološkog i ceremonijalnog nasljeđa.
Do dolaska europskih osvajača, koji su označili početak kraja ove arhajske kulture, u cijeloj Australiji bilo je prema britanskim izvorima oko 300000 starosjedilaca, a prema Aboridžinima oko milijun i pol, i govorili su preko 650 međusobno potpuno različitih jezika. Danas ih u australskom bushu ima oko 60000, gdje manje-više žive tradicionalnim životom, dok ih je oko 140000 prihvatilo zapadni način života i žive bilo u seoskim ili u gradskim sredinama.
***
Tradicionalna kultura Aboridžina izrasla iz Vremena snova sadrži duboko kolektivno sjećanje čovječanstva na njegove izvore. Čovjeku moderne kulture, koji mahnito nastoji materijalnim napretkom popuniti nutarnju prazninu, ova kultura stoji kao podsjetnik na vrijednosti koje smo zanemarili i zaboravili. U usporedbi s njihovom bogatom duhovnošću, naša je siromašna i barbarska suprotnost. Aboridžini za bijele ljude kažu da su “izgubili svoje snove”. Vrijeme je da ih ponovno oživimo i sanjamo.
bglavac
irida
edin.kecanovic
