Naš lijepi, čarobni jedrenjak, konačno je došao do Nigdjezemske..
Putovanje je bilo prelijepo, i druženje sa vama..
Uspješno smo držali glavu iznad površine, kad je trebalo...
Znali smo se beskrajno i radosno zaigrati, kad bi netko predložio igru, no, sve sa nekom tihom zadrškom..Ono..Pa nismo još u Nigdjezemskoj, gdje možemo biti potpuno djeca...
Znali smo biti pravi fjakeri..
Fjakati na plaži, i ne vraćati se na palubu, dok netko ne bi povikao da brod kreće...
Dobro je to..
Ljeto je u punoj snazi..
A kuma Fjaka samo stisne...
Bilo je i jahanja na valovima, na putovanju nas je poharao i jedan čudan snažan vjetar, znanstvenici još nisu otkrili kako se kreće i kad će puhnuti, pa ga nazvali SATURNADO..
Po ljestvici orkana, taj je nadmašio sve..kažu, čak 40...
Nedje oko 8 je već ubitačan..
Al ovaj ne ubija..
Ovaj samo jača..
I uči kako zavoljeti valove, makar bili veći od kuće...
I što reći na kraju puta?
Kad smo izašli na otok, i dotakli željeno tlo, shvatila sam zašto smo toliko željeli do Nigdjezemske..
Naime, na njoj ne postoji veliki Svjetionik, koji čuva moreplovce od opasnosti..
Svatko tko uspije doći do te čarobne dječje zemlje, nosi svoje malo svjetlo..
I ostavlja ga na otoku, da bi oni, koji se ne plaše biti ponovo djeca, našli svoj put do njega..
Zato je otok načičkan sitnim svjetlima, i kad mu se priđe, nalik je na malu okićenu jelku u badnju večer...
zapravo..tada i jesmo ponovo djeca..
Jer ne razmišljamo ni o kakvim nametnutim okvirima radosti i institucijama..
Tada slavimo rođenje svjetla..
I to svjetlo nosimo u sebi, dok ne dođemo do Nigdjezemske...
Pogledajte ovu sličicu bolje..
Na zvjezdanom nebu, naš jedrenjak je upisan kao novo zviježđe..
I zaplovit će dalje, putem zvijezda, kada posadu ostavi na obali..
Bilo mi je divno ploviti sa vama.
Dobra ste vi posada..
voli vas, vaša kapetanica, Wendy..
Prijedlog za top članke.
"vrabac"-Rolada od kokosa
"Uživajtenu odmoru, dragi Magicusi"-Željka
"Odmor s ljubavlju"-Elyca
"Naprava koja mijenja ljudsko pamćenje"-Sydrah