Nekada davno se ovdje nalazilo veliko jezero u kojem je živjela strašna
sedmoglava aždaja, strašni zmaj kojemu nitko nije mogao nauditi. Svakog
dana je zmaj pojeo po jednog čovjeka ili ženu. Ako ga nije imao strašno bi
se razbjesnio i uništavao je sve u okolini jezera, sela, stoku, njive i usjeve.
Stoga su seljaci odlučili da mu svaki dan žrtvuju jednog čovjela ili ženu.
Zmaj se smirio, seljaci su mogli nastaviti svoje poslove i svi su bili veseli,
osim naravno onih koje je čekao zmaj za večeru.
No, zmaj je vremenom postao probirljiv, te je tražio samo mlade djevice.
Seljaci su se opet složili, jer su vjerojatno u seoskom vijeću uglavnom bili
muškarci, pa je opet zavladao mir. Napravili su oni i nekakav raspored,
pa je tako došao red i na kćer uglednog, moćnog i bogatog gospodara kojeg su
svi poštivali i slušali.
Ražale se oni, pa predlože gospodaru da zamjene djevojku, no ona sama
nije željela žrtvovati nekog drugog pa se tužna uputi prema jezeru.
Na putu susretne mladog junaka Juru, koji je naišao u ovaj kraj, a nadaleko
je bio poznat po hrabrosti i spretnom rukovanju sabljom. Popričali oni, malo
on nju tješio, pa pođu zajedno do jezera, iz kojeg naravno izroni zmaj,
čekajući djevicu samu.
Kad je pokraj nje ugledao mladog junaka, strašno se razbjesni, počeo rigati
vatru iz svih sedam glava, strašno je udarao repom po vodi i stvarao velike valove,
no Jura, mladi junak nije se uplašio, nego je zametnuo boj.
Strašna borba trajala je sedam sati i svakog je sata Juraj zmaju odrubio jednu glavu.
Kada je pala i posljednja , tijelo zmaja mrtvo padne u vodu.
Nesreći klanječkoj došao je kraj.
U ovoj priči Juru su seljani lijepo počastili, a n je nastavio svojim putem tražeći nove
avanture i možda nove zmajeve.

Tu, u blizini rijeke Sutle, nedaleko grada Klanjca i danas postoji malo jezero u kojem
žive velike ribe, postoji i selo koje se zove Jezero klanječko, a na brdu iznad jezera stoji
crkva svetog Jurja.

http://www.seljacionline-forum.com