Ja sam dijete jeseni. Volim ju kao što i ona voli mene. Odabrala je da dođem na svijet kad ona caruje. Mnogo mi je dala kao i uzela. Naučila me da je sve prolazno, da se sve opet rađa. Dala mi je svoju čaroliju obnove da gledam drugačije kad svi vide tmurnost i nelagodu nadolazećih dana.

Ogrnula se najljepšim bojama. Pokupila je najljepše darove koje je sakupljala tokom godine.

Stigla je razdragana umotana prozirnom koprenom jutarnjih omaglica,posutih blistavim bisernim kapljicama rose. U pratnji toplog dnevnog sunca  svojojim žiteljima pruža obilje i radost. U maglovitim ili kišnim danima jasno ukazuje skori kraj jenog ciklsa.

Jesen, najljepše, najbogatije godišnje doba. Vrijeme sakupljanja plodova i nagrada za cijelogodišnji trud.

No ne vole ju svi. Ona je kao orgije pred kraj.Kraj kojeg se mnogi boje,zaziru od njega. Za put uzima bijeli sniježni plašt i tako u miru strpljivo čeka novo buđenje, rođenje i svoj dolazak na tron kako bi ponovno zaigrala radosnu igru u obilju posutom jesenjim zlatnim bojama.

Ugodan jesenji dan!