Novi je dan...

Nove mogućnosti da širom otvorimo prozor duše, i pustimo pticu sanjalicu, neka poleti u plavetno prostranstvo, i ispuni svoju čežnju za letom..

I svoju čežnju za pronalaženjem kopna, jer, naš jedrenjak je poput Noine arke- ponekad toliko okružen bespućem ničega, da na tren trebamo pustititi našu golubicu iz dlana, ne bi li nam donijela u kljunu maslinovu grančicu, kao znak mira, koji  nam je uvijek potreban.

I zrno ljubavi, da ga umnožimo, kad ga posijemo na pronađenom kopnu..

Danas ćemo poletjeti i iznad oceana, među oblake, ako izgubimo nadu u čvrsto tlo.

Netko će reći: kako oblaci mogu biti čvršći od zemlje?

Lako..Čarolijom lakih koraka, kojom po oblacima koračaju anđeli.

Prizovimo ih i danas.. Neka nas podsjete, kako je lijepo biti  slobodan u svojoj čistoći...

Ako se otvore cirkuske šatre, nasmijmo se bez zadrške, svim šalama, i pridružimo se igrama bez granica..

I cirkus je leteći, ma..sve je u oblacima...

Svijet je šarena lopta danas..

Poigrajmo se njim, ali pripazimo, da nikoga u njemu ne povrijedimo čak ni nesvjesno..

Naš korak neka zazvoni sitnim praporcima, kada se približi mogućnost nanošenja boli..

I, na kraju,

nemojmo svjetlo škrto puštati kroz ključaonicu na vratima.

Otvorimo ih širom.

I, kao što smo kroz prozor pustili našu pticu duše,

tako kroz širom otvorena vrata pustimo da je svjetlo ispuni do kraja.

Carpe diem! iskoristimo dan!

Vaša Wendy