Već dugo i sa više strana i izvora slušam jednu te istu priču, iz koje bih trebala izvaditi zaključak, da volim praviti mišolovke.

Ono, davno sam izjavila da sam mačkoljubac, mačka mi na avataru, i trebalo bi bit logično, da volim pecati miševe..

One virtualne, koje držimo u ruci svakodnevno, i njima lovimo spike  i izražavamo svoje stavove..

Stavim mamac, Obično to bude sir-dobra, mirisna tema, ili komadić slaninice,, da mišići ne mogu odoljeti..

I, naravno, ja u tome uživam (kučka jedna bezobrazna dvolična), i još sakupljam poene, gledajući kako se drugi bore do krvi, pokušavajući izaći iz čelične mišolovke..

Ja, naravno, sve to ciljano radim, ono, uživam da ispadam pobjednik na krvavom bojištu punom mišjih mrtvih tjelesa..

E pa, dragi moji, sad ću treći puta ponoviti i neću više: tko me zna zna, tko me ne zna, ne mogu mu crtati sebe..

Niti imam želju...

Kao prvo: ništa ne radim ciljano... Kako osjetim temu, tako je ubacim.

Kao drugo: Ja sam se na tom roštilju pekla, dok se nisam naučila: ako nisam svjesna da nemam dovoljno materijala, unutrašnjeg mira, fleksibilnosti, ili mi je kratak fitilj, neću ulaziti u rasprave, koje neću moći dovršiti..

Dešavalo mi se x puta da ostanem na tankom ledu, ne znajući gdje i kako krenuti.

I tristo puta sam se dovodila u takve situacije, dok tristo i prvi puta nisam naučila lekciju:

Nisu krivi tvorci članka, nego ja, koja ulazim nespremna u rasprave.

Ako se radi o opuštenim, šaljivim člancima, gdje ne moram razmišljati, tu ulazim, pa kud puklo da puklo.  Svi smo na meti šale, pa i ja. Idemo dalje.

Ako su teme teže, mogu, ali i NE MORAM učestvovati. Jel me netko tjera na to?

Ne priznajem kad se kaže da je onaj koji izvuče deblji kraj izazvan i  izmanipuliran od strane autora članka.

Slobodna volja.

Ako ulazimo u rasprave, budimo spremni na njih.

Ako ne volimo rasprave, udaljimo se od izvora koji nas iritira.

Očito da neki nisu shvatili poantu: Između ostalog, ove tzv "mišolovke" služe i za naše vježbanje iznutra- koliko ćemo izdržati a da ne budemo uvučeni, koliko ćemo biti mudri, da osjetimo, ako smo zapeli u mišolovci, da se izvučemo van, bez ljutnje na sebe i na sve oko sebe.

Dragi moji, ovo govorim iskreno iz srca.

I nisam samo ja autor mišolovkastih članaka.. Ima ih često. I ja nekad razmišljam, hoću li po komadić sira ili ne.

Ali, naučila sam da se prvo dobro baš sira najedem, tako da ne letim odmah na prvu, čim mi zamiriši..

Živi mi bili..