Ohoholost...
bolest 21.stoljeća..ma i svih onih prethodnih..
ako mene pitate, jedini pravi grijeh..naravno, ako se išta od onoga što mi u našem duševnom putu i spoznajama prolazimo, može takvim proglasiti..
sva ubojstva, silovanja, krađe su ništa naspram nje..jer pomenute „nepodopštine“ često radimo radi sticanja svojih iskustava (da osjetimo kako je oduzet život il prekršit slobodnu volju itd) ili pak karmičke pomoći i odrađivanja stvari drugima..u biti nema neke prave štete bez obzira na grozan efekt kojim to na površini rezultira..
al oholost..eeee ta je vražja
nusprodukt našeg stasanja i toksin od kojeg će kad tad trebat izvršit detoksifikaciju..
a imamo je fala Bogu većina...
duhovnjaci? maltene imaju autorska prava na nju..vrativši se u prošlost sigurno ćemo doći do spoznaje da je to počelo smatranjem sebe bližim Bogu od nekih drugih..koje li blesave iluzije..
kasnije je bilo ono, bogatiji od drugih, plavokrvniji, lijepši, pametniji, mudriji, potentniji itd :-)
Sad u New age doba, opet naglasak dobiva „bliži Bogu od drugih“..
bliži istini, moćniji, duhovniji, veći i više IN u bilo kojem smislu..
a gledanje s visoka bilo koga ili bilo čega u bilo kojem pogledu je ništa drugo nego visoki pad...
i slobodni pad..ne samo zato što ga nije lako zaustavit, nego slobodan u smislu da to da li ćemo biti krotki, pitomi, ponizni i skromni, ovisi o nama, našoj osvještenosti i stečenom znanju..
najbliže istini je da smo svi mi u različitoj trenutnoj putanji..u različitoj točci..
naglasak je na „različitoj“ a ne na višoj ili nižoj...
evo recimo, za sebe sam mislio da je nemam...kao, ja sam fina, skromna dušica..
ajme kojeg li vrhunca oholosti s moje strane..naravno da sam je imao..u trenutku otkrića ne prejaku, neke srednje jačine 4/10 al vještica je bila tu..
u pubertetu mi je bila puno viša..nastala na osnovi konstantnog govorenja drugih: „kako je ooooon pametan“ i slične pohvale od kojih dugoročno u pravilu ima više štete nego koristi....
od malih nogu su me s tim programirali i sad kad pogledam, još sam to dobro i amortizirao..
naravno, uz veliku pomoć odozgo i to što su mi se neke opcije zatvarale..jer da su se otvorile tko bi gđu Oholost ikad više zaustavio...
bi, ali bi cijena bila moj vertikalni pomak 2 metra ispod zemlje..
Hvala ti Univerzume što Tavrick još živi jer ima još puno toga što bi on volio napravit..ako mu se da i ako zasluži..
Jačina mi je sad je nedje na dvojki..dovoljno da je mogu kontrolirat do konačnog rastanka..
uglavnom, kad vam se neke krupne stvari u životu ne događaju kako si vi Dame i Gospodo planirate, uzrok i ograničenje tog je baš uvijek u Vama...
dal je to zbog podsvjesne oholosti il nečeg drugog sad nije bitno..zaustavlja Vas se da ne naštetite Univerzumu il jednostavno svojoj duši..
kao i sve druge programe i, ajmo reć karakterne osobine, donosimo je iz „prošlih“ života, naslijeđujemo od roditelja i predaka i generiramo sami u ovom životu..u dosta slučajeva sve ovo od navedenog..recimo rodimo se s jačinom 4, od roditelja dobijemo 3 i sami svojim životnim djelovanjem dodamo još 2..Rezultat je oholost jačine 9/10.
Dakle, dosta često se namjerno se rodimo kod „oholih“ roditelja kako bi se to sve u nama potenciralo te na taj način bili „prisiljeni“ u ovom životu rješavati istu..
Jer prisiliće Vas da radite na tom htjeli il nehtjeli..na ovaj il onaj način..
Osvještavanje iste ne ide baš lako..
Naime, ako se nekom od Vas kaže da je ohol uvrijediće se do bola..
Normalno, jer oholost koja je tu ne može dopustit mogućnost svog postojanja..
Ako je osvijestiš, poništava se sama njena srž i igra ide prema kraju..
Ako uspiješ napravit odmak od ega i dubokim uvidom u sebe priznat sebi tu mogućnost, oholost je već jednom nogom na izlazu..
Jer ego i oholost su ništa drugo nego ljubavnici...
koji te rade „rogonjom“ vodeći ljubav u tebi i smijući ti se pritom iza leđa..
Jer tu su pred tobom..dano ti je da ih vidiš u njihovoj bestijalnosti, al ti siroti ne vidiš...gledaš negdje kroz njih..
A da makneš te ružičaste memyselfandI naočale?
Možda najlakši način za detekciju je osvijestiti kako prihvaćamo tuđe sugestije, mišljenja, svjetonazore, procjene i kritike..
kako ih i s čim primamo..kakav osjećaj i emocije bude u nama..
Bilo kako bilo, micanjem oholosti, rješavate se i hrpe raznih potprograma koje je ona usput generirala..
put može biti i obrnut..micanjem programa smekšavamo i izgladnjujemo oholost koja se njima hrani i na kraju dolazimo do istog rezultata..
život ne da će Vam postat bolji nego će on tek tada postat..
Život...
jer svi smo Jedno i negiranjem te činjenice (što oholost u svojoj biti jest) negiramo i život..
ako zanemarimo aspekt napretka duše što nam nažalost još uvijek zvuči apstraktno, još uvijek ostaje veliki dobitak za svakodnevni život Vaše cijenjene ličnosti..
ljubav prema svemu vanjskom se povećava..svemu, dakle ne samo Vašim bližnjima il nečem Vama trenutno simpatičnom..
bolje rečeno, nečem što vam gđa Oholost onako „velikodušno“ dopušta da „volite“...
s ohološću na plećima život je, najblaže rečeno, deformiran...bili Vi tog svjesni li ne..
Vaš
Tavrick de Mello de Ohollo :-)
1.Oholost
Ohola je ona osoba koja smatra sama sebe velikim, a druge manje vrijednima i nedostojnima poštovanja. Drži da je bolji od drugih u svemu i nikada ne dopušta uspoređivanje s drugima. Senzibilan je i osjeća se uvrijeđenim ako ga netko savjetuje, a ako mu se dokaže da je u krivu, pokazuje ljutnju. Oholost možemo definirati i kao potcjenjivanje i omalovažavanje drugih te ne uzimanje u obzir prava koja drugi imaju nad tobom.
Oholost je prvi od sedam smrtnih grijeha. Problem je kod ove pojave biti svjestan da manifestiramo takvo ponašanje, budući je malo onih koji uspiju prepoznati svoju oholost i odluče se protiv nje boriti.
Oholost možemo opisati i kao stanje u koje čovjek dolazi kada se smatra boljim i superiornijim od drugih. Postoje mnogi uzroci oholosti, a najvažniji je strah od poniženja i pretjerano samopoštovanje.
Pretjerana skromnost može ponekad predstavljati latentnu oholost.
Sa vjerske strane, ohola je ona osoba koja misli da ima sve u svojim rukama ili da je bez grijeha. Kada uspije ostvariti određeni cilj, zadovoljna je sobom i ne pomišlja da mu je Bog pomogao u tim njegovim nastojanjima te da mu na tome treba zahvaliti. Sa druge strane, svaki
puta kada mu nešto ne uspije, ljut je na sebe i sebe optužuje za neuspjeh, ne misleći u svojoj oholosti da bi to mogla biti Božja volja te ne tražeći od njega pomoć. Oholost prema teologiji možemo definirati
i kao grijeh duha, a najveća se oholost iskazuje u želji da postanemo Bog.
preuzeto sa Radosne vijesti
Samo, postoji jedan uvjet.Ne smiješ se poslije hvaliti svojim djelovanjem.To ti je ta nebeska kvaka:) za ulazak u Raj, unutarnji.
Kreneš u sukob sa Umom...želiš ga raskrinkati,iskarikirati.
Aliii to još uvjek radiš tim istim Umom i šta ispadne?
Pa karikiranjem postaješ karikaturist i na kraju završiš kao karikatura.
Baš ono protiv čega si se borio jer kako kaže deTolle:CILJ JE ODREĐEN KVALITETOM KORAKA KOJEG ČINITE UPRAVO SADA!
Ako na kraju dođe do razočaranja to je samo zato jer smo mi podbacili a ne neko drugi.
Dakle suludo je imati ciljeve jer oni proizlaze iz Ega koji je kako su več rekli tiranin,opsjednut Poznatim.Statičnošču.
Jednostavno rečeno opstruira Život.
A šta je Život? aaaa kako je neko bio rekao:aaaa tttii i sttvari kkkako češ znati šta koja glava mmisli.Zvizznuo je čovijeka bocom konjaka po glavi i pobjegao doma.
I to je Život!?
Neki kažu da nema odgovora i to je mislim u redu.....kao što je u redu da neko nudi odgovore a neko pitanja.
Oboje to rade baš sada?
"...Ako uspiješ napravit odmak od ega i dubokim uvidom u sebe priznat sebi tu mogućnost, oholost je već jednom nogom na izlazu..
Jer ego i oholost su ništa drugo nego ljubavnici...
koji te rade „rogonjom“ vodeći ljubav u tebi i smijući ti se pritom iza leđa..
Jer tu su pred tobom..dano ti je da ih vidiš u njihovoj bestijalnosti, al ti siroti ne vidiš...gledaš negdje kroz njih..."