Kada posjetim stranicu Magicusa prije svega potražim poruke od bglavac. Osim što nam svima poželi dobro jutro ili pak dan, uvijek osvježi um i srce dobrim i toplim željama. Ona skriveno kormilari Magicusom i brod je ovo jutro iz luke otplovio u sigurno...

Dok brod mirno plovi, uživam u pogledu mirnog i tihog mora...

Slušam radio i čujem wendy i akrapa kako daju svoja mišljenja o Davidu Icke-u i njegovoj knjizi. Oštroumno i mudro razgovaraju...malo napeto, no svatko je dao svoje mišljenje i stao iza njega. Mač je ostao u koricama, a mudrost je izašla na vidjelo, što me zadovoljilo kao kapetana...Stavljam naočale intuitivno se oslanjajući na svog tihog kormilara koji danas govori o ljubavi, i nastavljam s čitanjem knjige. 

Za oko mi zapada mali otočić sa par visokih stupova okićenih šerenim vrpcama. Iz daljine se čuju pjesma i ples, veselje. Predstava života je slijedeća po programu. Sjedamo u prvi red i gledamo ironiju plačući od smijeha. Wendy nas je oduševila predstavom i opet nas ostavila u zagonetki. Život je pun sreće, tuge...a tko smo mi ispod tih dojmova što ostavljamo? Pravi smo glumci, premazani svim bojama...cirkusiramo i dalje kroz svoj život znajući što nam je na duši, a svejedno, tamo gdje treba radost, ostavismo je...

Vraćamo se na brod i nastavljamo svoj put. Prije nego smo odvezali konope i pustili brod na more, mrkrmar nam je podijelila nekoliko savjeta kako biti sretan i ispuniti si život. Pleši, uči, putuj, spavaj, ljubi! Ma, spavanje mi je nekako ostalo urezano u sjećanje...

Opet smo na moru...lagano plovimo i to ljuljuškanje me polako baca u san... 

Sanjam o nekom lošem započetom danu...jesma se ja to ustala na lijevu nogu? - pita me neki ženski obris. -Nisi magy. (znam joj ime?) Sve što trebaš raditi s danom je iskoristiti ga. Učiniti nešto neobično što ne spada u rutinu tvoga dana.-

Budim se i pravim si cappuccino...onaj samo s mlijekom i nastavljam s čitanjem knjige. Shadow čezne za njim. Nostalgija se osjeća u zraku dok čitam njenu pjesmu. Pustio ju je da ode s drugim, što to govori o njemu? A možda i o njoj? Ponekad voljeti, znači pustiti...i nema riječi kojom bi opisala tu čežnju za tim da se vrati i preuzme je natrag...možda ona to više ne želi. Teško je uvući se u pjesnikov um, u njegovo srce... samo on zna tajnu. 

Pvistajemo na obali konačno! Taman se odigvava pvedstava o Supevman Kvezubici autorice bib. U pozadini Elyca već spvemno očekuje da zapjeva pjesmu Lumin ...u pozadini su s njom mavijachi i publika isčekuje taj poseban tvenutak neozbiljnosti i humora. 

Uskoro ćemo i na počinak... naravno, dan nije prošao bez našeg dragocjenog putnika - ratnika svjetlosti, naše mlabos. Gdje je ona, tu je i svjetlo da nas vodi u mraku, možda do nas samih, a možda do nekoga višeg negdje gore iznad nas... 

Raznolik dan, bome...i ništa bez mudrih izajva...od kojih bi izdvojila samo jednu...

ISKORISTI DAN, NE VJERUJ SLJEDEĆEM!