Nekada davno ratovali su gospodari Garić-grada i Jelen-grada. Nadvladao je gospodar Jelen-grada i svoga je protivnika bacio u tamnicu.

Gospodar Garić-grada imao je petnaestogodišnju kćerku. Bila je lijepa djevojčica i postala je sluškinja ženi gospodara Jelen-grada. Pametna i vrijedna omilila je gospodarici. Već je bila služila godinu dana kada ju je jednom prilikom povela gospodarica u tamnicu. Vidjela je djevojčica mnoge kažnjenike, a među njima i svog oca. Postala je tužna i danima plakaše. Nastojala ju je gospodarica udobrovoljiti i nudila joj je svakojake darove. Djevojčica nije ništa željela uzeti, nego je moljaše da joj pusti oca na slobodu. Razgovarajući s mužem, gospodarica mu reče:

- Čuj, ja joj ne mogu udovoljiti, nego dopusti joj da razgovara s ocem u tamnici!

Gospodar Jelen-grada nije pristajao, ali žena je bila uporna i on je pustio. Sada je kćerka mogla posjećivati zatočenog oca.

Gospodar Jelen-grada ratovao je negdje u okolici Siska. Imao je on malenog sina. Dječak se igrao po dvorištu, nekako je došao do bunara i upao u njega. U bunaru su naokolo bile željezne kuke. Dječak se zakačio za jednu blizu vode. U Jelen-gradu je nastala strka. Kad je to čula gospodarica, pala je u nesvijest. Djevojčica se hrabro i brzo spusti po tim kukama u bunar i izvadi dijete van.

Kad se vrati gospodar Jelen-grada, upitao je djevojčicu:

- Što tražiš za to što si mi sina spasila?

- Samo mi oca pustite!

Iako mu nije bilo drago, sretan zbog sina, oslobodio je oca hrabre djevojčice.

http://hrvatskimitovi.com/legende-i-predaje/moslavina/garic-i-jelen/