Živio nekada iznimno jak čovjek, imao ženu i sina.
No, kao i svako drugi - jednom se razboli, pa kada je vidio da će umrijeti
- pozove ženu i kaže joj:
Ja sam ovako jak postao jer me je majka dojila sedam godina, pa tako čini i ti, a
sin će nam biti jak kao ja. Nakon toga provjeri njegovu snagu, a ako nije
ravna mojoj - doji ga još sedam godina.
Žena ga poslušala, dojila sedam godina, odvela ga u šumu i rekla mu slomi drvo,
no ovaj nije uspio.
Dojila ga ona tako još dva puta po sedam godina, sve dok nije postao jak kao njegov
otac, ičupao veliko stablo u šumi, a da se nije ni najmanje umorio.
A majka mu reče: evo, od tog stabla načini sebi palicu, s njom ćeš tražiti kruha.
Dok je sin odrastao potrošili su oni sve što im je od oca ostalo, pa mladić
odluči krenuti u svijet i priskrbiti svojoj majci dostojnu kuću i imanje, zahvalan
što ga odgojila tako snažnog.
I tako krenu oni u svijet, i nakon nekog vremena, prolazeći kroz veliku šumu stignu
do jedne velike i bogate kuće sa deset soba, te mladić uđe unutra da vidi tko tu živi.
A pred njega izađe zmaj, prepriječi se i kaže mu:
- Ne ulazi, ovo je kuća nas trojice šarkanja.
Mladić se nije uplašio, potegne svoju palicu i zametne boj sa zmajem, nadvlada ga, a
zatim svlada i drugog koji se odnekud pojavio.
Zatim pođe tražiti trećeg zmaja, ne nađe ga u devet soba, ali deseta soba je bila
zaključana. Razvali on svojom palicom vrata, a unutra treći zmaj, vezan lancima.
Zamoli šarkanj mladića:
- Molim te, brate, oslobodi me odavde, braća me okovala.
No, mladić ga ne oslobodi, nego popravi vrata i zaključa ih, pa uvede mater
u kuću i dade joj klučeve od svih deset soba, no upozori je da desetu nipošto
ne otključava,
On sam se otputi u šumu loviti.
U šumi ugleda srnu i pokraj nje djevojsku sa srnećim očima. Baci palicu i pogodi
srnu, a djevojka u trenu nestane u šumi.
Djevojka bila lijepa, svidjela mu se, ali nije ju mogao pronaći, pa uzme srnu, ponese
lovinu majci za večeru.
A za to vrijeme majka otvarala sobu po sobu, razgledala kuću, no kada je pregledala
svih devet soba - nije mogla odoljeti, te otključa i desetu.
I nađe u u njoj zmaja u verigama.
Zamoli ju zmaj da mu iz podruma donese čašu najstarijeg vina.
Sažalio se njoj zmaj, donijela mu vino, a kada je on ispraznio pehar, povrati mu se
snaga te pokidao željezne lance.
Razveselio se zmaj, pa je pio i gostio se sa ženom sve do sumraka, kad vide oni
kako se sin vraća iz šume, na ramenu srna, a u ruci palica.
Nelagodno bilo zmaju od pogleda na tu palicu, žena mu se svidjela, a i on je njoj
zavrtio pameću, pa kada joj je rekao da prevari sina i veli mu da je bolesna, ona
ga poslušala.
A onda ju je naučio kakav lijek da traži od sina: prase od morske svinje, sve misleći
da takav lijek nitko živ donijeti ne može.
I tako, kada je sin stigao i rekao:
- Eto majko, hrane sam donio - žena mu veli:
- Sinko moj, bolesna sam, ne mogu ja to jesti.
Sin se zabrinuo pa je pita što bi mogla jesti, a ona njemu lijepo kaže sve što ju je
zmaj naučio.
On se odmah spremio na put, kako bi majci udovoljio.
I tako on u šumu, krči put palicom, a majka i zmaj nastave se veseiliti, jesti i piti.

A u šumi ugleda mladić opet onu djevojku, krene za njom, ali nikako ju ne stiže, te
na kraju izađe na neki proplanak, a na proplanku remeta (pustinjak).
Pozdrave se oni, pita ga remeta kuda se zaputio, a mladić mu ispriča kako je do
mora krenuo, tražiti praščića od morske svinje, majci za lijek.

Svidio se mladić pustinjaku, pa on njemu pozajmi svog krilatog konja, koji ga preko
cijele šume za čas donese do mora, a mladić svojoj strašnom palicom ulovi morsko
prase i vrati se materi.
No zmaj ga je izdaleka ugledao, pa nauči ženu kako će opet sina otpraviti od kuće.
Ona legla u postelju pričinila se skoro mrtva, a kada je sin stigao s morskim prasetom
veli mu:
- Sine moj, ništa više ne pomaže osim ako mi pribaviš žive i mrtve vode, jedino
ću tako ozdraviti.
I tako on opet krene na put, ali i ovaj puta prvo do remete, koji mu, uz svog
šarkanjskog konja dade i savjet kako će do žive i mrtve vode:
- Duboko je voda pod zemljom- reče starac - Pojaši opet mog šarkanjskog konja,
pa kad se brijeg otvori u ponoć, zagrabi brzo dok dvanaest sati ne otkuca.
Poslušao ga mladić, zagrabio vodu, vratio konja krilatog, zahvalio starcu i pohitio majci,
kad nađe majku još bolesniju, koja mu veli:
- Ozdravit ću samo budem li jela pelikansku pticu.
Mladi momak je stekao veliko povjerenje u starog remetu, pa se uputi pravo k njemu
i moli ga pomoć, a ovaj mu je dao ne samo svog šarkanjskog konja, nego i
čarobnu pušku, koja nije pelikansku pticu ubila nego je stvorila čarobni vjetar i
zarobila pticu u cijev.
Sav sretan je on na krilatom konju dojahao materi, ali ona za pelikansku pticu
više ni ćuti neće.
No zmaj je posve njome ovladao, i ona ga je slušala u svemu.
Te se tako i ovaj puta pretvarala, i od sina tražila zmajevu jabuku, jer je
jedino ona ozdraviti može.
A sin, ništa ne sumnjajući, opet na konja, krene na put, pa kako je naučio -
prvo k šumskom remeti, vrati konja i pušku i moli ga za savjet.
A pustinjak mu kaže:
- Joj sinko, ubit će te u tom vrtu. Lijepo ti sedlaj moga zmajeva konja, pa ćeš u
zmajevu vrtu susresti krasnu djevojku. Moli je da ti dade zmajevu jabuku.
Mladić uzjaše konja i doleti u vrt.
A tamo ona djevojka koja mu se u šumi prikazala i koju je tražio. Ona opet pobjegne
od njega i skrije se među stablima, no momak ju je lijepo dozivao, pa se pokaže.
Ispriča joj po što je došao, a ona se ražali, pa mu ponudi prsten i kaže:
-Ne mogu ti dati jabuku, za nju ćeš se morati tući sa zmajem, no evo ti ovaj prsten
Ako te zmaj nadjača, stisni prsten i pomisli na mene.
I tako se mladić uputi tražiti zmaja i zametne s njim boj.
Bio je on snažniji od svakog čovjeka, no zmaj ga nakon nekog vremena nadjača.
Sjeti se momak prstena, privine ga k sebi i pomisli na djevojku, kad doleti crni golub,
leti oko zmaja i ometa ga, te ga na kraju mladić sasječe, te uzme zmajevu jabuku.
Tada dođe djevojka i zahvali mu što ju je oslobodio zmajevog ropstva, pa ga pozove
da ostane s njom u zmajevom vrtu.
No on je bio za majku zabrinut, pa joj kaže:
- Majci moram, u u bolesti se teškoj jabuke uželjela.
I vrati se majci, a zmaj ga primjeti već iz daleka, pa nauči ženu da uzme jabuku, ali da nagovori sina da ga sveže svilenim koncem, kako bi se uvjerila da je jak kao njegov otac,
ako uspije konac potrgati.
I napravi ona tako, a sin pristane, sav sretan jer mu je majka ozdravila.
Mučio se on, ali konce nije mogao potrgati, a u to doleti onaj zmaj i sajseče mladića.
Majka tada pokupi rastrganog mladića u ponjavu, pa stavi sve, osim srca na
šarkanjskog konja, govoreći mu:
-Konju, kada si ga nosio živog, nosi ga i mrtvog.
A srce stavi visoko na drvo.
Konj poleti starom remeti. On mladića opere u živoj vodi, dahne u njega i ovaj oživi.
I pomisli kako je slatko spavao - ničeg se ne sjeća.
A stari ga pita:
- Sinko, ćutiš li da ti štogod manjka?
Pribere se mladić i veli - kao da mi srca nema.
Remeta mu ispriča što mu se dogodilo, te mu kaže:
- Obući ću te u krpe, pa ćeš biti truljaš. Nitko te neće prepoznati - ni majka tvoja. Doći ćeš k njoj kao prosjak, svirat ćeš joj, jer ona voli plesati sa zmajem, a kad se sita napleše, davat će ti blaga koliko hoćeš. A ti ništa nemoj uzeti, samo traži srce sa visokog stabla.
Tako je i napravio. Preobučen u prosjaka svirao majci i zmaju, oni se naplesali, a majka mu je silno blago nudila.
Što će mi blago, govori mladić, ja sam siromah i gladan, ne mogu blago jesti, dajte mi samo ono srce sa stabla, ipeći ću ga i barem se najesti.
Žena mu dala srce, a on sa srcem kod pustinjaka.
Remeta tada oslobodi pelikansku pticu iz čarobne puške, a ptica mu srce kroz usta unijela.
Sada si slobodan od svega, reče mu stari remeta - uzmi palicu i idi svojim putem.
Mladić se uputi svojoj majci. Zmaj ga je vidio i ustrašen sakrio se u onu desetu prostoriju, a majka izašla pred njega i rekla -
- Čini što hoćeš - kriva sam.
Mladić pak reče majci:
- Sve ti majko opraštam, pa pronađe zmaja, sasječe ga, i s majkom ode iz te nesretne kuće.
Uputi se opet starom pustinjaku.
-Što je sad? - upita ga remeta.
-Jedino još da mi je znati kako ću naći onu plahu djevojku?
- Lako, reče pustinjak. Bila je to njegova kći, došla je iz šume kao srna, stala pred
mladića lagano kao je na ptičjim krilima sletjela.
Nije se više ni bojala ni skrivala, uzeli se i živjeli skupa.

http://www.seljacionline-forum.com