Subotnji pohod u šumu nije bio samo rekreacija, već i  traženje gljiva. Pronašla sam nešto vrganja i duplo više blagvi. Znala sam ih viđati i prije ali rijetko. Nisam ih nikad brala, iako sam mnogo o njima slušala i čitala. Oćito zbog njihove boje ponekad sam ih znala pronaći „napucane“ od prolaznika, nepoznavaoca gljiva. Iako ni ja nisam neki znalac znam kako izgledaju, ali nisam ih jela. Tako sam sada moju sumnjičavost željela dokrajćiti.

Ipak dolaskom doma pokazala sam ih na dva mjesta da dobim potvrdan odgovor nisam li ubrala krive gljive. Iako uvjerena da su blagve, ziher je ziher.

Jedni su rekli „mislimo da su blagve, ali nemoj se igrati“.Još sam dobila par vrganja kao poticaj da bacim blagve.

Na drugom mjestu odgovor je bio potvrdan..“to su blagve, nema bojazni“.

No ono „ipak“ i spoznaja da ih nikad nisam spremala ni jela kopkala me. Na internetu sam ponovno pogledala sve detalje koji potvrđuju da se radi o njima, iako od prije to znam.

Odlučim pripremiti ih i jesti, jedino tako ću saznati i odagnati nesigurnost u njih. Drugačije nikad neću saznati.

... Nedjelja, Borisa ni supruga nema doma. Pošto sam sama ne moram kuhati pa ću sebi spremiti blagve i tako krećem u eksperiment.

Pripremila sam samo blagve i pojela ih.

... Izvrsne su. Puno bolje od vrganja. Nisu badava dobile naziv kraljice gljiva.  Onako malo pikantnije i imaju blagi okus na orahe. Prošlo je 24 h od konzumiranja.  Da nisu blagve već bi se osjetile nus pojave.

Moraš sam na svojoj koži osjetiti i naučiti, bez ićije pomoći. Samo tako dobiš spoznaju, bez obzira bila dobra ili loša.

Ipak preporućam - tko ne pozna gljive, nije siguran u njih,bolje da ih ne dira.