Jutros su me dvije divne misli potakle da njima započnem dan.

"Svake minute koja ti prolazi, budi zaljubljen u svoj život.."

"Sve što započneš, čini sa strašću, ili uopće nemoj započinjati"...

 

Koliko smo zapravo zaljubljeni u svoj život?

I da li ga u svakom trenutku volimo, ma koliko nam se činilo da ponekad nije naš izbor, jer, zamišljali smo ga drugačije, nije to naša duša izabrala, pa smo ljuti, na sve i svakoga, posižemo za ego-tripovima, kojima nadjačavamo uporni glas iznutra, koji strpljivo pita:" Voliš li me, takvog kakav jesam? ja sam tvoj život..Ne nečiji drugi.."

Dozvolimo li da oglušimo na glas iznutra, nikad si nećemo dozvoliti da zaista shvatimo, da je svaka, ali baš svaka minuta našeg odživljenog života, minuta, kada sa životom trebamo voditi ljubav..

Baš kao sa partnerom,  sa kojim smo učinili zavjet: voljet ću te, i u dobru i u zlu..

Tako i sa dušom, koja je sa nama učinila zavjet..

Biti zaljubljen u sve naše izbore, jer, sve smo odabrali, da bi dostigli krajnji cilj: stapanje sa Najčišćim Izvorom, koji kroz Ljubav svemir održava..

Biti zaljubljen u život, i prihvatiti za zaplešemo sa njim, iako nas ponekad začuđuje nesklad njegove glazbe..

Biti zaljubljen u njega, kada se čini da nam je okrenuo leđa...

baš u tim trenucima, treba ga voljeti još jače...

Lako ga je voljeti, kada je put posut ružama..

Ali, kada dostignemo cilj, hodajući bosi preko trnja,

shvatit ćemo ljepotu svakog bolnog koraka kojeg smo prošli..

Život uvijek pruža mogućnosti za ljubav..

I zaljubljenost..

Dozvolimo li, da uronimo u njega, kao svetu rijeku, uvijek će nas iznenaditi svojom ljepotom pročišćenja...

I na kraju..koliko god možemo, odživimo ga strasno..

Sa srcem u svemu što započnemo..

Mlak život je tek pola odživljenog života..

Tek kada počnemo gorjeti od ljubavi, u svakom trenutku, moći ćemo reći jednom svom životu: "To je bilo to..I vrijedilo je svakog trenutka s tobom, dušo, zaplesati tango"...

Novi dan nam se smiješi..

I nova mogućnost da zaplešemo sa sobom...