Usnuo jedne noći Bjelin ban. Gospodar Jelengrada čudan san. U magli je vidio neku spodobu koja mu se je približavala i izgovorila samo jednu rečenicu:

  - Ti ćeš biti kralj!

  Kada se je probudio, povjeri svojoj ženi što je sanjao. Na to mu ona kroz smijeh odgovori:

  - Kani se takvog san, a poglavito misli.

  Međutim, bana Bjelina poče taj san sve više proganjati i obuzimati misao da bi on ipak mogao postati kralj. To mu je sigurno suđeno, ali se i sam mora potruditi za ostvarenje sna. Počeo je kovati urotu protiv svoga kralja kojemu je do tada vjerno služio. Nagovarao je svoje susjede plemiće da zajednički svrgnu kralja, a kad njega postave na prijestolje on će ih bogato nagraditi. Neki su se i odazvali njegovu pozivu te počeše kovati urotu. No, jedne noći čuje on svoju ženu kako u snu govori da Bog oprašta svim grešnicima svake vrste, samo ne izdajicama. On je probudi i upita što je sanjala? I ona mu ispriča svoj strašan san.

  - Vidjela sam tvoju dušu, dragi mužu i bane, kako se nalazi pred sudom božjim. A okolo sami vragovi koji zatražiše od Svevišnjega tvoju dušu jer ti njima pripadaš. I tada si me probudio.

  Zamisli se ban Bjelin nad tim snom svoje žene shvativši grijeh svoje izdaje. Povuče se u obližnji smostan pavlina, ali njegova duša nije imala mira. Pobjegao je iz samostana i nastanio se u najgušćoj šumi Moslavačke gore. Tu je živio godinama poput divlje zvijeri dok ga neki razbojnici nisu ubili. Na njegovo tijelo naišli su pastiri i pokopali ga, ali ban ni nakon smrti nije imao mira. Lutao je planinom kao vukodlak i zavijao je od ponoći do zore. I tako je to dugo trajalo, sve dok ga vrazi ne odvedoše u pakao.

http://hrvatskimitovi.com/legende-i-predaje/moslavina/ban-vukodlak-s-jelengrada/