Sve je počelo davno..Jednom ohološću..Poslije krađom..Zamantalo se palom anđelu od silnog bogatstva, ukradenog od Srca Stvoritelja..Nedovršen, kakav je bio, poželio je cijeli svijet imati za sebe..
Ali vladati životima, zahtijeva više nego aspekte gledanja iz svoga kuta..
U paketu, nedovršeni bog, imao je i mogućnost manipuliranja, kreiranja svemira, koji će po njegovoj volji biti, gdje će Njegov tamni Ja, pobijediti ljudsku čežnju za sjedinjenjem sa Svjetlom.
Sve jednom dođe na svoje, i svemu jednom dođe kraj..
Komprimirane silne duše u tešku tjelesnost, u carstvo Mefista na izdisaju, same su se odlučile na tu avanturu..
Ovo je vrijeme koje nema više vremena.
Zadnja zrnca pijeska cure kroz staklo pješčanoga sata..
Da... prvo je ljudima ukradena mogućnost da spoznaju suštinu svoje srži do kraja.
Oduzeto im je znanje.. Ali na perfidan način. ne potpuno.. Ostavljeni su neki fragmenti, tek da bi se dobio osjećaj cjeline..
Povijet je dozvoljena, tek toliko da uvjeri anamnezirane duše, da je to što znaju i više nego dovoljno..
Skretala se pažnja, obrazovni sistem nudi samo ono što mozak neće preopteretiti, ubacujući logiku, kao predmet za sebe..
To je prva točka na ljestvici laži..
Pali anđeo je otac laži..
stručnjak u svom području lažotvornih opsesija..
Ali shvatio je da nije potpun, kao Otac, pa je trebao pomoćnike u svom naumu osvajanja duše svijeta..
Tako je oko sebe stvorio pomoćnike..Elitu licemjernih poltrona, koji su, za šaku obećane vlasti, odlučili prodati sebe.. Jer ih se uvjerilo da prodajom dobivaju duplo više..
Pa se manipulacija okrenula ka religiji..
O, da..Marx i njegova teza o religiji kao opijumu za narod, i nije tako besmislena.
Narod treba opiti, da ne zna za sebe, pa onda uliti u čašu serum straha.. Najlakši način da se Boga poštuje.. Strah od odmazde..Strah od osvete..Strah od ljubomore božje..
Ljudi su već debelo zabrazdili u svoju opijenost i san, a demijurg je radosno trljao ruke..
Čin treći: zavaditi pa ne odmah zavladati.. Poslušati buku naroda koji krv traži, pa se onda ubaciti kao spasitelj i pomiritelj..
Čin četvrti: Ljude izgladniti.. uskratiti im prvo mogućnost svjesnosti i vlastitu moć duha, a onda ih uvjeriti da je ova zemaljska ravan jedino konačište..
Poslije gladi duha, neminovno, dolazi i glad tijela..
Poslije dovođenja pred zid, izlaza naizgled nema.. Ciljana točka usijanja, koja se zove očaj, ljude baca na koljena.
U stanju su prodati sve svoje, da bi svoju glad namirili..
Kaže pjesnik Matoš:
„Teško je kad imaš mnogo duha,
Još je teže kada nemaš kruha;
Teško sluhu kada je bez uha,
Teško uhu kada je bez sluha. „
Poveznice se spajaju kroz ovo burno, sadašnje vrijeme.
Sve je trebalo biti po planu.
Ljude se prvo napravilo gladnima, željnima pravde, kruha, duha i ruha, a onda se odnekuda pojavila vijest da krivci ipak negdje postoje i da ih se treba maknuti..
Čisto lažiranje i blefiranje.
Šačica moćnika, u svoje vrijeme je čak stvorila plan, kako će jadne i uspavane pojedince pokoriti bez imalo napora.
Pogledajmo dio iz „Protokola Sionskih Mudraca“- knjiga, koju je davno baš ta mefistofolovska šačica ljudi napisala, da se lakše snađu u osvajanju duše svijeta:
“Pred nama je plan, u kome je strategijski izložena linija, od koje ne možemo odstupati bez rizika da vidimo rušenje mnogo vjekovnih radova.
Da bismo izradili i pripremili cjelishodna dejstva, treba imati u vidu: podlost, kolebljivost, nepostojanstvo gomile, njenu nesposobnost da razumije i poštuje uslove sopstvenog života, sopstvenog blagostanja. Treba pojmiti da je moć gomile slijepa, nerazumna, da ona ne rasuđuje, da samo osluškuje na desno i lijevo. Slijepac ne može voditi slijepe a da ih ne dovede do propasti - članovi gomile, bukači iz naroda, ma i genijalno pametni ali bez razumijevanja u politici ne mogu se pojavljivati u svojstvu rukovodioca gomile a da ne upropaste cijelu naciju.
Samo ono lice koje je iz djetinjstva pripremano za autokratiju može znati i čitati riječi sastavljene iz političkih uslova.
Narod, prepušten samom sebi, to jest bukačima i vođama iz njegove sredine, sam sebe ruši i lomi partijskim razdorima, izazvanom težnjom za vlašću i počastima i neredima koji iz toga proizilaze. Mogu li narodne mase mirno, bez takmičenja, da razmisle, da upute poslove svoje zemlje koji se ne mogu mješati sa ličnim interesima? Mogu li se one braniti od spoljašnjih neprijatelja? To se ne da zamisliti, jer plan razdrobljen na toliko dijelova koliko je glava u gomili gubi svoju cijelinu, pa prema tome postaje nepojmljiv i neizvodljiv.“
Ali, u svom tom luđačkom zanosu i pohlepi za vladanjem svijetom, zaboravilo se, da je ovo vrijeme, u koje su doputovali mnogobrojni putnici- duše, koji su itekako nahranjeni i siti iznutra, i koji su bili spremni zadnju svoju mrvu duha podijeliti sa prisilno izgladnjivanim dušama.
I uz sve to, odlučili zaboraviti na spavanje i san.
Ovo je vrijeme, kada će falični bog , koji se nudi kao dobrotvor, konačno izgubiti bitku.
Ljudi se sve više bude. Oni koji bijahu slijepi, počeli su gledati..
Oni koji su gladni, bivaju nahranjeni prvo otkrivenom istinom, a tek onda drugim delicijama.
Vladavina moguće apokalipse neće trajati dugo.
Valja izdržati, i osjećati kome i kako treba nuditi svoj obrok iz rancaa za preživljavanje.
Ima puno duša, koje će spremno to učiniti..
I neka nas ne obeshrabre silna uvjeravanja, da moramo sagnuti glavu, jer šačica lakrdijaša moćnija je od velike većine uspavanih..
Onaj tko ima nešto za pružiti, neka ne štedi.
Onaj tko odluči ostati budan, neka potraži prijatelje, da mu pomognu održati budnost.
Ovo je vrijeme između smrti i uskrsnuća..