Zaustavljam se na trenutak, u mojim razmišljanjima, i osvrćem se na pojam Nobilis Homo..otmjeni čovjek..prefinjeni čovjek..čovjek, koji u ludilu ponuđenog svijeta, odabire pravu hranu za svoj rast do istinskog sebe..

Sve i svašta mu je ponuđeno. Počevši od jutarnjih prvih stranica novina, internetskih portala, pa do uzimanja daljinskog upravljača u ruke, i upijanja prvih jutarnjih vijesti, još neprobuđenim očima i uspavanim umom..

Pravila sam osobnu analizu svojih dnevnih aktivnosti i izbora onoga, čime bih mogla nahraniti svoju dušu.. Jer često  upravo u tome griješimo.. Taman odaberemo ono što je korisno i lijepo, a onda nas umne transakcije povedu u sasvim drugom pravcu.. Jer um se oslanja na ego, ja pa ja, i neprestano traži nove zalihe hrane..I postaje  predebeo, tražeći još i još, uglavnom junk food, dok duša ostaje gladna.

Obično me nadahnuju lijepi tekstovi, o ljubavi, prirodi, zvijezdama, svemiru, smislu svega postojećeg.

Jutro mi počinje obično sa pokretanjem tri stranice na internetu, i samo je problem obično u redoslijedu gledanja. Volim pogledati prve vijesti u novinama, volim otići na fejs i pozdraviti prijatelje, šaljući im koju lijepu misao, i volim otići na „Magicus“, jer to je mjesto gdje se uvijek mogu vratiti, i biti u tišini, ako želim, ili pričati o onome što me dotiče..

Kada pričam, obično imam o čemu..I to nije tako često..

No, ako u glavi stvorim koncept, ili mi se počne rađati inspiracija, u želji da pišem nešto lijepo i korisno, ako sa tom idejom prvo okrenem jutarnje novine, velik dio koncepta se rasprši..

Zato sam sama sebe natjerala da vježbam..I ne dozvolim da dušu hranim smećem prije nego ne rodi kroz mene ono što želim..

Sve su to zamke i smicalice..Čovjek lako podlegne ludilu ponuđenih vijesti, izabire one manje bolne i manje štetne, a nije svjestan koliko se zapravo uvlači u mrežu manipulacije onih, koji dušu žele izgladniti i usmrtiti do kraja.

Um caruje, u svim aspektima života želi biti glavni. Počevši od poturanja panike, crnih kronika, apokalipsama, pa do onih najgorih varijanti- pobuđivanja tamne strane u nama, uvjeravajući nas, da svjetlo ionako nema više šanse preživjeti..

Pogledajmo malo, koliko besmisla se gura između redova, servirajući nam se kao smisao. Počeli smo se razdvajati po religijama, sad nas razdvajaju po nacijama.. Ratovi, koje je šačica bijesnih raspirila (i još to čini) među ljudima, dobivaju sve širu dimenziju.  Od ljudi se silom traži opredjeljenje, ako nisu za to, puštaju se lažne vijesti, ne bi li ih konačno bacili na koljena i u njima ubili dušu zajedništva..

Čitam apsurdnu vijest:  muslimanima će zabraniti buduće letove na Mars, kada bude koloniziranja..

Da nije  žalosno, bilo bi smiješno..

Koliki dijapazon razdora treba biti, da se svijet rastopi u međusobnoj mržnji i želji za istrebljenjem čovjeka kao HOMO NOBILISA?

Odjednom su i oni koji nisu, postali neprijatelji, i vrtoglavi vir netrpeljivosti guta sve više nespremne plivače..

Pogledajmo samo stranice sufi mudrosti, bez predrasuda, pa  se zapitajmo, gdje su se neki zagubili  na svom putu, stavljajući sve pod istu kapu, i fanatike i one koji to nisu.

Vede su stare tisuće godina, starije od Biblije i Kurana, a od Veda ima još starijih zapisa, počevši od Egipatskih, Babilonskih, i još dalje..

Biblija je najmlađe čedo, i prerađeni miks svih ranijih mudrosti, koncipirana tako da se prilagodi širokim slojevima ljudi..

Izuzmemo li želju za manipulacijom, i iz nje se mogu izvaditi mudrosti i lijepe misli.

Najmanje priča a najviše govori je sama priroda. Knjiga koja se stalno piše i nadopunjuje..

Kada samo prošećemo šumom ili poljskim putem, koračamo uz rijeku, ili upijamo ljepotu mora, naša duša dobiva svoju pravu hranu..

Zato trebamo biti osjetljivi, intuitivni, rigorozni prema umnim švedskim stolovima, i bolje se okrenuti konzumaciji jednog zdravog zalogaja za dušu, nego se puniti do besvijesti svime ponuđenim, ne razmišljajući, treba li nam to ili ne.

Treba biti u toku zbivanja, ali ne podleći tome, nego se uzdignuti iznad toga, i krenuti dalje, misleći na osnovne  sastojke,  koji će biti parametar za uspon u bolji svijet.. Suosjećanje,  empatija, zanos, želja za  pomaganjem drugima, sve to je ono što je prirodan dio nas, i koji u nama ne bi smio prestati i nestati.

Koliko ćemo hraniti um ili dušu, trebamo sami naučiti..

Ono što nam se nudi, nije uvijek korisno.

Postignemo li ravnotežu, svijet će za nijansu više zasvijetliti..