Ova tema nikako nije nova, i možda ću se ponoviti u nekim stvarima. Ali zapravo možda i neću.

Bar sa moje strane, o ovome nisam pisala otvoreno, ulazeći u neke dublje analize ljubavi, vođenja ljubavi, i istinskog i potpunog odnosa između žene i muškarca.

Ne pišem ovo niti kao ekspert, niti kao netko tko živi u oblacima, i sve to gleda iz visine, ne dodirujući tlo.

Pišem kao žena, koja duboko u sebi osjeća svu ljepotu i dubinu partnerstva, bez tantre i drugih filozofija, ali na tantrički i sveprožimajući način.

Ovdje ne naglašavam partnerstvo kao svemogućnu varijantu i ono što bi nas trebalo vezivati, nego način, na koji partneri trebaju gledati ženu, kada je drže u rukama, i kada im, u trenutku svih trenutaka, otvara dušu i srce do kraja..

U našem današnjem društvu, seks i vođenje ljubavi  su srozani na jedan široki nivo dostupnosti svima, bez  mogućnosti istinskog razumijevanja, što to zapravo znači i kako se sa time ophoditi.

Seks je uglavnom totalna nepoznanica, i o njemu nam je usađeno znanje kroz roditelje, često i kroz religije, sakrivajući kroz to sve ono što bi trebao značiti.

Često se o njemu govorilo samo o sredstvu za reprodukciju, i o nečemu što se povezuje sa griješnošću.

I koliko god mislili da je došlo vrijeme, kad smo liberalni i slobodni, zapravo smo daleko od toga, u većini slučajeva..

I, da bi se došlo do neke kvazi prosvjećenosti, ispod žita se počela rađati pornografija u svim oblicima, počevši od filma, pa do nazovi umjetničkih romana i eseja, pisaca, koji o seksu blage veze nemaju.

Problem sa pronografijom je potpuno krivo gledanje žene, i animalni pristup onome što se zove- vođenje ljubavi..

Muškarac tako postaje subjekt, koji će zadovoljiti ženu kao objekt, bez doticaja duše..

A oboje bi trebali biti gotovo sveti u tom predivnom trenutku, kada se prepuštaju jedno drugome..

Citiram citat  jedne divne duše, prijatelja, koji se nedavno oženio, pronašavši dušu svoje duše, ako se to tako može nazvati..

"Ja sam istinski istraživač, i seks mi nije nikad bio nepoznanica..od mladosti sam pokušavao spoznati sve njegove aspekte, dok se nisam istinski probudio u naručju moje voljene..

Tek sada shvaćam da su žene zapravo predivan, živi cvijet, koji nam daje život, a i mi im trebamo omogućiti život.

Snaga da stvara život i rađa život, je jedan od najljepših darova koje možemo dobiti.

Ljubav majke i ljubav žene u isto vrijeme, možemo shvatiti samo ako smo do kraja shvatili svetost vlastite ljubavi, kao muškarca o odnosu prema ženi.

Da li ste ikada vidjeli oči žene, kad se predaje potpuno u vašim rukama, u tom čarobnom momentu orgazma? njeno toplo srce se otvara zajedno sa dušom, baš poput najljepšeg cvijeta.  U tom trenutku, ona je potpuno razotkrivena, i postaje istinska Boginja u vašim rukama, i tako je trebate gledati, jer vi u tom trenutku postajete Bog, koji prima njenu ljubav, svakim njenim uzdahom, i svakom izrečenom riječi "volim te", koju izgovori.."

...

Za ovo  nije potrebna tantra niti dugotrajne meditacije, tek shvaćanje..

Literarna pornografija nam se nudi na tržištu, poput kokica i kikirikija, da ih grickamo usput, a zapravo ostajemo gladni istinske spoznaje..

Tek neki alkemičari života i duše, mogu nas ostaviti ispunjenima..

Jedan od mojih omiljenih pisaca Paulo Coelho, napisao je maestralan roman o ljubavi i istinskom doživljaju ljubavi: "Jedanaest minuta".

Tko ga je pročitao, znat će o čemu govorim.

Tko nije, toplo ga preporučujem..

I prepisujem jedan odlomak:

"Svi znaju voljeti, jer su se rodili sa tim darom. Neki ljudi to provode prirodno, no većina mora ponovno naučiti, prisjetiti se kako se voli, i svi-bez iznimke- moraju u vatri spaliti svoje prošle osjećaje, ponovno proživjeti radosti i boli,padove i obnavljanja, sve dok ne uspiju nazreti nit vodilju, koja postoji kod svakog novog susreta; da, postoji nit.

I tada tijela nauče govoriti jezikom duše, i to se zove seks, to mogu dati muškarcu koji mi je vratio dušu, premda on uopće ne zna koliko je važan u mome životu. To je od mene tražio, to će i dobiti; želim da bude vrlo sretan"..