Ovih dana, posjetio me je, onako, s neba, pa pravo do srca, za mnoge možda skroman i ne toliko poznat filozof Emil Cioran/Sioran, kako god.

Ova moja razmišljanja počinjem sa nekoliko njegovih misli, vezane uz pjesništvo i  filozofiranje.

"Primijeniti isti postupak na pjesnika i mislioca, čini mi se greškom ukusa.

Pjesnik spada u područje koje filozof ne bi smio ni dotaći.

Raščlaniti pjesmu onako kako se raščlanjuje neki sistem, predstavlja prijestup ili svetogrđe.

Čudnovata stvar: pjesnici kliču od sreće kad ne razumiju što drugi o njima govore. Žargon im laska i daje iluziju napretka.

Ova slabost spušta ih na nivo njihovih tumača."

 

Koliko zapravo imamo do kraja uvid u sebe?

Koliko smo iskreni sa sobom i koliko si možemo priznati, što smo mi zapravo? Samo pjesnici, makar nas drugi smatrali sanjarima bez tla pod nogama?

Koliko smo mislioci, a da ne zadiremo u sfere pjesništva, bar ne toliko da o nečijim stihovima ne filozofiramo, nego se prepuštamo  izrečenim osjećajima pjesnika da nam kaže što je želio reći bez našeg sudjelovanja u tome?

Neki mogu biti i pjesnici, i filozofi, i ljubitelji života, makar imao blatan okus u ustima, mogu biti sve to odjednom.

Neki ne mogu ništa, nalaze se na nekim tabula rasa marginama, i pokušavaju dohvatiti komadiće pjesnika, ekstravagantnih zalogaja sa stola filozofa,,

Pa misle da su nešto napravili, miješajući pronađene sastojke..

Zapravo, trebali bi biti načisto sa sobom i posvetiti se onome kroz šta će najbolje izraziti sebe.

I doći do sebe..

Pa bio to i najbanalniji dio života, poput manualnog rada, ili samo uživanja u svakodnevnim, običnim aktivnostima, bez filozofiranja i pisanja.

Oni koji su puna škrinja svega i svačega trebali bi si odrediti vrijeme, kad će biti pjesnici, filozofi, ili tek zahvalni djelitelji radosti koja se zove, život u potpunosti..

Najgore je pomiješati otkrivene trenutke u jedan lonac..

I stvoriti nekog čudnovatog Homunkulusa, koji će svijet više zgražati nego oduševljavati...

Kad bi u svakom trenutku sa sobom bili iskreni bilo bi puno manje komentara a puno više pozitivnih misli i još ljepših stihova..

Danas mi se filozofira, meditira.. Ne razmišljam ni o čemu drugom..

Tražim dobre citate.

Pričam sa dobrim misliocima.

Dozvoljavam da mi govore što žele.

Sutra ću možda biti pjesnik.. Ali dok sam pjesnik, ne mogu ništa drugo biti..

I to je srž i poanta svega o čemu pričam.

Sioran reče: "Ja sam filozof urlator.

Moje misli, ako to jesam laju.

Ne objašnjavaju ništa, galame:"

 

Ja ne galamim.

On reče: "Što radite ? Čekam se"

A ja se također čekam..

I puštam da se sve posloži i povede svoje korake svaki svojom stazom.

Do cilja ima još dosta.