Pitala sam samu sebe, ima li uopće smisla išta reći ili pisati, o onome, što je već možda svima očigledno i jasno..Ali sam shvatila da možda nekima i nije..

Zapravo mnogima nije..

Pravi rat je počeo odavno, sada se samo oni, koji su djelovali iz sjene, obznanjuju javno.

neki žive i dalje u svom idiličnom svijetu, ne želeći priznati, da idila rastapa svoje boje.. 

Nije ovo rat u kojem se ljudi sukobljavaju prsa o prsa, i gledaju se u oči, dok se bore.. Ovo je vrsta ratovanja, gdje neprijatelja ne možeš vidjeti, samo ga naslućuješ..

I zadire polako u sve sfere života, dok ne zauzme i zadnji kut tvoje slobode, u kojem imaš pravo biti to što jesi..

I reći što želiš..

I napisati što želiš.

I crtati što želiš..

Međutim, najveći problem je u tome, što ponekad ljudima nedostaje intuicije i mudrosti, da osjete što, kada i kako izraziti ili reći ono što žele..

Događaji u Parizu, definitivno su kreirani, da pokrenu ljudske strasti,  od moćnika, koji žele svijet do kraja razjediniti, zavaditi, pa vladati njime.

Okidači su uvijek bili potrebni, da bi se mase pokrenule..

Na žalost, skoro uvijek u negativnom smjeru..

Pravo je pitanje, koje mi je kćerka postavila, čemu uopće izrugivanje nečije vjere i stavova?

Novi svjetski poredak, koji se želi stvoriti, ide na new age filozofsku varijantu, da sve religije treba ukinuti, i stvoriti JEDNU..

I opet se stvara religija.. 

Zapravo, trebalo bi raditi na toleranciji i uvažavanju svih religija, jer one jesu zapravo  JEDAN i JEDNO..

U svakoj religiji ima ljepote i mudrosti, i svakom bi se trebalo omogućiti da vjeruje u ono što želi, bez fanatizma i deklariranja.

Ja osobno, nisam religiozna. Vjerujem u postojanje Jednoga, i poštujem sve varijante koje to JEDNO pokazuju..

Moj svijet je ćitav svemir, i sve u njemu, i ne osjećam se zakinuta, ako ne obavljam obrede i ceremonije u NJEGOVU čast.

On to ne traži.

Životna blagost i suosjećanje sa patnjama drugih, tolerancija i razumijevanje razlika, bez nasilja, i dokazivanja, tko je u pravu, tko nije, to je za mene ideja Novog Svjetskog Poretka.

Sve što vuče na drugačije, zasigurno nije sa dobre strane..

Charlie je bio okidač..

Za neko novo buđenje i razmišljanje. Nikako za mržnju i netrpeljivost, nego baš suprotno.

Koliko ima onih koji će shvatiti njegovu žrtvu, i unatoč škrgutanju zubi, ostati vjerni toleranciji, pravo je pitanje.

Ostaje nam samo da budemo vjerni svojoj nutarnjoj vjeri, koja uvijek proklamira ljubav i razumijevanje.

Unatoč mračnjacima, koji to žele ugušiti u nama.

Ovo nije samo rat na fizičkom planu.

Ovo je rat protiv svih aspekata, koji preziru svjetlo: straha, mržnje i bezdušnosti..

I mislim da je naše oružje ljubavi jače od svih nametnutih..