Dođoh, nakon podužeg putovanja prema sebi, bez ikakve želje za pobjedom- samo da vidim...

Svijet u meni je drugačiji, jer sam mu ja dozvolila da takav bude.

I nisam se osvrtala na sitna podbadanja (o tome- kako se nitko ne može mijenjati, kako je svaka želja o promjeni iluzija..)

Portal kroz kojeg sam prošla, zvao se: oprosti sebi najprije, što si vjerovala u sve što drugi kažu o tebi, a nisi poslušala vlastiti eho svoje duše, koja ti je govorila glasom Onoga koji nikad neće voljeti ograničeno, kao ljudi..

Glas je nadjačao želju za okretanjem unatrag.

I povratkom konačno u sebe, stvorio želju da govori o tom povratku i onima, koji su se zaustavili negdje na pola puta..

I još uvijek nepoznati sebi, traže onaj trn u očima drugoga, a svoj ne dozvoljavaju da itko i vidi, a kamoli da traži pomoć  da se izvadi.

I trude se objasniti da se ljudi ne mogu mijenjati, jer sami su u svom zaustavljenom nepromjenjenom stanju, i misle da im je tako dobro..

I time potkopavaju one slabašne, tek novorođene pokušaje drugih, koji su sretni, izašli iz kolotečine samoljublja i krenuli odvažno u plavetnilo iznad njih..

Ima i onih koji se ne daju više obeshrabriti, i dovoljno su čvrsti da vjeruju sami sebi i unutrašnjem glasu, koji ih bodri da ne posustanu.

I baš takvi, bivši zatočenici i osuđenici u očima onih koji još gledaju kroz rešetke, baš takvi nam mogu otkriti tajni prolaz do slobode, jer su shvatili kako je lijepo biti izvan zatvora vlastite sebičnosti, i biti okrenut ka srcima onih koji trebaju zalogaj istinske ljubavi..

Onaj zalogaj, koji je teškom mukom sačuvan, kroz silna vremena gladi i žeđi, da bi nekome bio pomoć,pri izlasku u slobodu..

Dok netko uporno traži nečije pogreške, koje su u očima Stvoritelja odavno izbrisane, druge duše nam pokazuju unatoč svojim ograničenostima, koliko mogu učiniti za druge..

Djevojčica Jelena, u invalidskim kolicima, prepuna radosti, oslikava anđele..

Nick Vujičić, mladić bez ruku i nogu, izdao je knjigu koja govori o tome, što znači istinski biti slobodan:

"Ja sam Božje djelo i stvoren sam u skladu s njegovim
planom. To ne znači da ne mogu biti i bolji. Uvijek nastojim
da budem bolji da bih bolje služio Bogu, kao i cijelom svijetu.
Vodim vrlo Slobodan život. Želim da i vi osjetite to isto, ma
kakve bile prepreke pred vama. Prije nego što započnemo naše
zajedničko putovanje, pomislite na sva ona ograničenja koja
ste sebi nametnuli ili dozvolili da vam ih drugi nametnu. Kakav
bi bio vaš život ako bi u njemu odjednom sve bilo moguće?
Ja sam zvanično invalid, ali sam, zapravo, sposobniji od
ljudi koji imaju udove, baš zbog toga što sam ih lišen. Jedinstven
izazov sa kojim sam se suočio predstavlja i jedinstvenu
mogućnost da doprem do mnogih ljudi u nevolji. Zamislite šta
bi sve moglo biti moguće za vas!
Vrlo često mislimo kako nismo dovoljno pametni, privlačni,
a ni daroviti da bismo ostvarili svoje snove. Slušamo šta
drugi govore o nama i sami sebe ograničavamo. Šta je gore od
našeg lošeg mišljenja o sebi, od ubjedenja da smo bezvrijedni;
kako onda Bog može da djeluje kroz nas?
Odbacivanjem sopstvenih snova odbacujete i Boga. Najzad,
On vas je stvorio. To je učinio s nekim ciljem. Vaš život, dakle,
ne treba da bude ograničen, jer je ispunjen ljubavlju vašeg
Tvorca, a ona nema granica.
Ja sam napravio svoj izbor. To možete da učinite i vi. Možemo
beskonačno da se jadamo zbog naših razočaranja i nedostataka.
Možemo postati ogorčeni, ljuti i žalosni. No, kad naiđu
teška vremena ili sretnemo zle ljude koji nas vrijeđaju, možemo
odlučiti i da nešto naučimo iz tog iskustva i nastavimo životni
put, preuzimajući tako odgovornost za sopstvenu sreću.
Kao čedo Božje vi ste, svakako, divni i vredni, dragoceniji
od svih dijamanata ovog svijeta. Savršeno smo pogodni, i vi i ja,
da postanemo baš ono što nam je svima suđeno da budemo."

Dođoh, vidjeh, pod kapom nebeskom, i kupolom našeg svemira, još uvijek ima onih koji se od sebe nisu odvojili, da bi istinskim očima božanske ljubavi mogli gledati druge.

Kada se vrtimo u krugu vlastite samozadovoljnosti, bez želje za opraštanjem grešaka i pogrešaka, ostat ćemo u tom krugu..I vrtjeti se kao hrčak na točku, ne sluteći da se vrtnja može zaustaviti..

Ne sanjajući kako je lijepo biti izvan kruga koji nas ograničava, i predati se onom istinskom Bogu koji sa ljudskom slikom ipak nema veze.

Onaj koji jest postoji.

I voli nas onakve kakvi jesmo.

Za razliku od ljudi, koji nas ne vole često kakvi jesmo.

I tu je razlika.

On postoji, u najčišćem obliku ljubavi, ma koliko neki u njega ne vjerovali.

I zagrlit će nas, iako smo možda cijeli život išli pogrešnim putem.

Dat će nam novu priliku.

Nikako nas neće baciti i odbaciti, kako to ljudi znaju činiti, jer..ne možemo se promijeniti..

Možemo..

I trebamo...

Zašto na to čekati drugi život, kad imamo ovaj kao mogućnost?