Možemo pisati poeziju..

Možemo filozofirati o šarenim leptirićima, kada zatitraju u stomaku, jer nas dotakne pogled onoga za kojeg bi srce iščupali iz grudi..

Pričati o ljubavi, sricati rime, pjevati o novoj zori svijeta, koja nam sviće,

doticati dubine savršene praznine, koja je Božja punina..

Ako na trenutak zažmirimo na oba oka, i  poželimo se samo odmoriti od stvarnosti, koja se ovim svijetom naziva, a zapravo, daleko je od svih naših stihova, priča i pričica, daleko od onoga što bi magijom vjere željeli u trenutku obrisati, i ništa ne vidjeti..

A ono na čemu stojimo, svijet, kakav gledamo, žudi od želje da ga progledamo i pogledamo, da se konačno probudimo iz vlastite bajke, da je sve lijepo, da su svi dobri, da će se svi nasmijati, ako se mi nasmijemo, i uzvratiti čovječnost i samilost, ako je mi pokažemo..

Narod je oduvijek bio meta onih, koji su njime htjeli vladati, bilo na koji način. Danas ih zovemo patokratima, oni, koji su patološki nastrojeni, i većinom su na svim većim vodećim položajima.

Oni koji znaju okupiti narod, i razviti u njemu kreativnost, duh, takvi obično bježe od želje za vlašću.

Jer shvaćaju da je vođenje gomile  odgovornost- i zahtijeva potpunu eliminaciju ega i samoljublja.

Dozvoljava da u grupi svaki pojedinac bude individua za sebe. 

I doprinese zajedničkom blagostanju, koje se danas već FIKTIVNO naziva DEMOKRACIJA.

Na žalost, demokracija postoji danas samo kao epitaf: Ovdje leži nešto što je dobro zamišljeno, ali neostvareno.

Čitajući izvrsnu knjigu "Psihologija gomile"- Gustava le Bonea, koju je on napisao krajem 19 st, na ulasku u 20. nailazim na toliko suštinske i istinite stvari, baš o tome, kako se gomila ponaša, ako je potaknuta pojedincima, koji iz nje žele izvući korist..

Le Bon taj osjećaj pojedinca u masi, opisuje kao moć, ali i kao zarazu, koja se širi. Masa postaje hipnotizirana, pojedinci čine stvari koje, kao samostalne jedinke, nikad ne bi učinili. Oni koji nikada nisu krali i razbijali, u grupi će to činiti, jer se osjećaju zaštićeni..

Dovoljno je da vješti pojedinac zapali iskru, i svi će slijediti jedni druge..

Zanimljivo da je Hitler bio inspiriran Le Boneovom knjigom, i sami znamo do čega je dovelo manipuliranje i proučavanje psihologije naroda..

I nije to završna točka.

Manipuliranje je postojalo i prije te knjige.. Na svim poljima. Počevši od zlouporabe religije, pa nadalje..

Perfidno se konstantno cilja na ranjive točke ljudi. I tu ih se hvata, kao ribe u mrežu, ili sakuplja kao ovce u torove, ili još gore, kako kokoške u kokošinjce, kako je Castaneda  spominjao..

Prvotno je bilo: zavadi pa vladaj.

Pa je postalo preočito da se netko treći naslađuje, i krenulo se sa sve rafiniranijim načinima vladanja ljudima.

Uvjerilo ih se da sami ne znaju šta je dobro a šta nije, napisalo im se na ploču deset zpovjedi, i netko im je to morao pročitati, jer su nepismeni i neuki..

Nametnuo im se bog koji je ljubomoran, koji ne oprašta pogreške,ako se ne ispričaš i ne pokaješ, bog koji je postao zločestiji od samog čovjeka kojeg je stvorio. Mogao bi izbrisati sve nepravde, a neće, mogao bi spasiti nevine, a neće..

Pa ga neuki okrivljuju, jer je veći od njih, a ne čini ništa..

Zapleo se narod ko pile u kučine..

Nije mu dovoljno što se od njega skriva istina, nego ga se uvjerava da mu je sasvim dobro, koliko god se možda patio. I patnja je dio iskupljenja.

Što god više patiš, bliže si bogu..

Totalno iskrivljena slika, i totalno uporno podilaženje lašcima i manipulatorima, koji u svojim skrovištima gomilaju zemaljska blaga..

Podrumi Vatikana kriju ne samo fizičko blago, nego i sve one istine, koje bi narod probudile i učinile ga slobodnim ljudima, koji mogu i smiju imati mogućnost vlastitog izbora..

U pozadini svega, vladajuća elita pokušava sve, da čovjeku oduzme dušu.

Tijelo je potrošno. To je poznato. Duša je vječna.

Pa se ide ukorak sa modernom tehnologijom, koju se, umjesto blagoslov, koristi kao prokletstvo.

Lijekovi se daju da se razbolimo još više.

U cjepivima je sve što je zapravo nepotrebno, koriste se da oslabe imuni sistem a silna zaprašivanja sitnim česticama metala, malo po malo nas pripremaju za što bolju prijemčivost signala, kada nam budu naredili da primimo čip u sebe..

Nije fikcija.. U Americi se to odavno radi, od ove godine će to biti i službeno..

Razmišljam i o Ukrajini.. Prvo nuklearna havarija, radi radijacije, prinosi su smanjeni ili kontaminirani, ali živi se ipak..U kakvom takvom prividu slobode..

No ipak, to nije dovoljno..

Ljude se dovelo do ruba očaja, opet, svjesnim manipulacijama iz pozadine, da bi gnjevni pristali i na ono od čega mnogi žele pobjeći, EUROPSKU UNIJU, kao obećavajućeg Mesiju koji će ih izvući iz krize..

Sa druge strane, još gora vrsta čizme, ruska čizma, potplaćuje i obećava još više..

Narod više ne zna što je dobro, koje zlo je manje.. Rusija jest mati, ali mati koja često nije imala milosti.

Neke greške se oproste ali ne zaboravljaju.

I dalje strogost caruje.

S druge strane, u tom ranjivom trenutku, upada Europska Unija, kao nova Shamballa, koja nudi slobodu, obilje i prosperitet.

Malo sutra.

Tko imalo više prati igre u pozadini, shvatit će sa kakvim opsjenarima ima posla.

Narod je očajan, u stanju je i ratovati za nešto što im se predočava kao izlaz..

A zapravo je omča oko vrata..

Pratim.. Gledam..

To je dio moga svemira. I ako sam budna, vjerujem da će i ostali progledati.

Kako će se rješiti besmisleno krvoproliće.?

Možda vjerom u onoga Boga koji se brine o ravnoteži zla i dobra.

Iz ovoga zla bi trebalo dobro da se iznjedri.

I tako će i biti...