udala sam se za čovjeka za kojeg sam govorila da ga "ne bi štapom takla" ... volio me strašno... i vjerovatno sam kao iz rukava sipala ljubavne izjave...on je znao...i držao me kao kap vode na dlanu...zajedno smo izlazili...putovali...zabavljali se... pilala sam ga... davila... gnjavila... i obasipala svim onim što je želio čut .... i onda je to postalo normalno i prihvaćalo se zdravo za gotovo....

...on je podržavao mene u poslu....učenju... ja sam trčala preko pola grada da mu donesem kravatu da može javno poljubit neku zvijezdu u direktnom prenosu... pakirala ga... peglala košulje da bude naj.... a kao i svaka žena naručila bi iz Austrije kalup za kolače... dobila bi 3 kata kalupa, mikser, Mozart kugle i parfem Opium.... trebalo bi mi 100 DEM-a ....dobila bi 5 ruža a ispod svakog cvijeta je bila svezana novčanica od 100 DEM-a u mašnicu ... nevjerovatne stvari...da ti na pamet ne padnu ... i onda je počelo...polako ali sigurno....

...nismo više putovali....jer se trebalo "odmorit" od svih putovanja.... "ajde ti sa svojim društvom, ja ću čuvat djecu!"
...nismo više izlazili van...jer je bio "non stop" van.... "ajde izvedi malu neka te ona prošeta"
...kuća se nije sređivala jer nije bilo novaca...i nisu bili uvjeti...nije bilo vrijeme..."kad se skupi"
...jedino što smo zajedno radili bila je francuska salata i njoki (uz pašticadu)
...i konačno zaključak... "najbolje bi bilo da ti učiš!"

...i dok je sve stagniralo ja sam napredovala....a on me podržavao... sjeli bi u auto....odvezao bi me na neki seminar 5-6 sati daleko od grada... donio kufer na recepciju i plišanog pasa..poljubio i vratio se doma (?!) ... skoro nikad nije niti kavu popio ... i svima bi se hvalio kako njegova žena uči....hvalio se kako njegova žena napreduje... hvalio se gdje sam...što radim...koje sam rezultate postigla... svugdi me odvozio...i došao bi po mene nakon par dana.... (opravdanje za to je bilo "ozbilja žena izgledat će jako neozbiljno sa svojim plišanim ljubimcima!!

...a ja sam istovremeno hvalila svog muža.... (a i tako bi ga neki primjetili na recepciji i onda bi u šoku ustanovili da nije ostao) ... svaka mi je rečenica započinjala sa: "moj muž!" ...a ja mogu pričatttt ...

...ako bi se slučajno dogodilo da izađemo van....uvijek smo se držali za ručice.... svi su nam zavidili... koje razumijevanje ... koja ljubav... a u kući teška zima... i još teža tišina!

">


...i tad sam počela zarađivat novac držeći predavanja u Šibeniku....Zadru...Drnišu...Kninu, Kistanjama, Obrovcu.... svuda osim u Splitu ... on me vozio...čekao satima...i vraćao kući...a sve su žene uzdisale koji šarmantan i strpljiv muškarac...a ja bi uljetala s "moj muž!" ....a on bi s "Elica ovo, Elica ono!" ... vodio je računa da prva imam mobitel...da prva imam kompjuter... printer u boji... laptop... neki ljudi su mi upadali u ured s kuferima punim robe i govorili... "poslao nas je vaš muž da si izaberete dva kompleta" ....

...naše afektiranje i potenciranje riječi "moj" počeli su svima oko nas ić na živce...a išli su i nama... 

...i kad sam nakon 20-ak godina braka išla predat papire za razvod braka ...poviše obrasca koji je trebalo ispunit... nisam znala napisat 2 (od 3) podatka 
1. ime muža
2. datum vjenčanja

...nazvala sam mamu...i ona je, nimalo šokirana, to rekla

i danas kad čujem nekog kako govori "moj ovo"... "moj ono" vidim sebe... i svoju dvadesetogodišnju gluhoću i sljepoću...

...znala sam....  podsvijest mi je govorila... ali je ja jednostavno nisam slušala