...došla sam malo ranije... ne volim da me čeka na cesti...tad mi sine da sam danas već jednom zamalo ušla u krivo auto....a mrak je.... a meni danas cijeli dan misli lutaju pa sam stala ponavljat: "Pazi CRVENI auto...uđi u crveni auto... samo u CRVENI auto"
....dojmovi još nisu prošli...emocije su izmješane... a slika zalaska sunca nad morem je još u očima...
... stane crveni autć ispred mene...on sjedi...ja ga gledam al ne mrdam... on me gleda...ja gledam u njega...tad shvatim da je to moj prijevoz.... smjao se mom razlogu stajanja na mjestu... dođemo ispred kluba...tamo nas već čeka moja prijateljica....sjeli smo za stol...nas dvi jedna do druge da možemo čakulat....kad odjednom primjetim muškarca.... tri puta sam trepnula da shvatim da to nije onaj za kojeg sam mislila da je...ne znam dal je srce zakucalo brže zbog njegove pojave ili zbog misli koje je ta pojava izazvala.... sliči mu...al nije on... i opet odletm ja u svijet snova....kad on, u društvu neke žene sjedne iza nas....
... dok je muzika glasno svirala on se počne glasno udvarat ...pokušavajući nadjačat muziku koja svira u spomen na Carla Reuter-a (ovaj što pjeva....a o komentaru ovog s usnom harmonikom možda napišem nešto nekom drugom prilikom)
- jučer je bilo puno bolje, svirao je Peco!
....
- je ali znaš kako svira Peco i njegova ekipa. Svirao je i Bego..... ubacuje značajno....
....
- znaš Bego je došao svirat dok mu je žena otišla rodit u rodilište! On na svriku, a žena u rodilište.
...ponovio je to dva puta da naglasi važnost informacije....nas dvi smo se počele gledat.... ona mi počne namigivat i na mote pitat dal je to istina....
Z. je primjeto naše pokrete i preko stola je počeo pitat o čemu mi pričamo?
- kaže tip da mi je brat jučer svirao, dok mu je žena bila u rodilištu!
- ali je rodila?
- pa čula sam je ...zadnji put kako govori Bruni... ne ček...to je bilo jutros....ne čekaj .... jutros sam joj smeće bacila...ma stani...prije sat vremena sam razgovarala s mamom...i svi samo govore "nemoj blizu nas da nas ne zaraziš"...
...izbezumila sam se.... nemir koji je taj muškarac izazvao najprije svojom pojavom...a onda svojim izjavama, rastao je u meni....
....nikako se nisam mogla sjetit točno kad sam u kojem trenutku što radila... sama činjenica da je nemoguće da mi je nevista u rodilištu 24 sata, a da ja to ne znam .... nije me mogla smirit i pokazat na nelogičnost izjave....
....opet sam sva smušena i raštimana...al ovaj put ne samo ja.... izlazimo svo troje van...sad i oni imaju čudan izraz lica...na izlasku mi jedan momak govori
- gdje ćete sad? sad će počet svirat.....
...ma ko će ti sad tumačit???
Z. naručuje piće na terasi da se smirimo.... sad već možemo normalno razgovarat...al zaludu.... ništa ne razumim ....
...kad u sitne noćne sate čuješ što se jučer događalo u tvojoj kući, a ti o tome nemaš pojma....e to je stvarno da se izbezumiš!
....doveo me kući trkom....al doslovce smo trkali do auta.... a u kući tišina i muk... svi spavaju...niko se ne čuje ...skačem na kćer, okrivljujem je da nema pojma što se događa ispod nje....a ona me gleda začuđeno....
...nisam imala gdje nego leć spavat...optužujući sebe za nemar...jer svi znaju što se događa ispred mog nosa....osim mene...
počela sam dan raštimano...a tako sam ga i završila...al već je prošla ponoć, a time se i završava ova moja priča...
Ipak vas molim da, vodite računa gdje i što pričate...i kad već zabijate noseve u tuđe živote onda se bar potrudite da saznate kako izgledaju ljudi o kojima pričate...
bglavac
edin.kecanovic
