grubo pitanje? ...još je grublji bio moj razgovor: 

- znam, ubio se!
- kako je to mogao napravit svojoj djeci, ženi i roditeljima?
- kako su oni to mogli napravit njemu?
- šta to?
- pa ako se neko misli ubit, njegova okolina bi nešto morala primjetit? Očito nisu primjetili ništa, ili ih nije bilo briga!
- pa tražio je pomoć od psihijatra!
- onda neka njegovi sad ubiju psihijatra!
...grozan razgovor? ...da! priznajem! Ali sam promislila "Što čovjeku mora doć da digne tako ruku na sebe? Koliko duboka mora bit njegova tuga, bol, nemoć, razočaranost...?"

...bila sam u svakakvim situacijama! 
Bila sam u depresijama
željela sam da me nema.... ali...do te točke nikad nisam došla!
Ili sam ipak prevelika kukavica? 
Ili su kukavice oni koji su to napravili?

...nije važno.... dogodilo se što se dogodilo....ali je osoba tražila pomoć!
imala sam takvu situaciju u kući... i što je psihijatar napravio? Dao je tonu tableta za smirenje....

da li ima itko neutralan da može ljudski porazgovarat s onima koje nešto tišti?

...išli vi kod psihijatra privatno ili preko zdravstvenog...on ima vremena za vas 15 min! 
Kako pomoći čovjeku u 15 min? Gdje je tu ljudskost?

postavlja se pitanje ....kome se obratiti kad upadneš u crnjaka...a želiš se iz toga zapravo izvuć...a ne da te drogiraju tabletama?

vjerovatno jedino mjesto koje je preostalo je crkva! Svećenici još uvijek imaju ono malo duševnog karaktera da će popričat...al pod uvjetom da to nije u ispovjedaonici... i da nije za vrijeme predizborne kampanje 

Gledala sam u Notre Dame kako se ispovjeda! ...ogromna staklena kuća izgrađena usred jednog crkvenog broda... radni stol i dvije fotelje ...i sjediš sa svećenikom i pričaš...i nakon razgovora...on ti da prospekte nekih udruga čiji bi te rad mogao zanimat...ili koji bi ti mogli pomoć u socijalizaciji ...

(zabavni dio teksta koji je ujedno i moj današnji status na fejsu je brisan zbog ajmo reć moje sigurnosti :-)))

....eto ...razvezala se ja... ali sam izvukla i poantu! 
ništa od psihijatara ako vam treba pomoć!
Ne računajte ni na svećenike...oni se sada stranački aktiviraju ...ali možete otić u neku crkvu u Rimu, Parizu ili Londonu (ako govorite neki od tih jezika)

Ali na šank! Na konobara za šankom...ili na prijatelja za šankom...uvijek možete računati. Oni su tu da Vam pruže utjehu i moralnu podršku. Oni su tu da Vas izvuću iz najdublje depresije.... a ako ništa.... uvijek pomaže razbijanje čaša o pod!

Poanta: ako vam je loše.... jednostavno je... idite na kavicu .... družite se...nađite nekog nepoznatog u nekom nepoznatom kafiću...i jednostavno počnite pričat! To je dobro za vaše psiho-fizičko zdravlje ..(kako će bit toj osobi nakon vaše priče? .... e o tome nek ona brine...a naš Ministar zdravstva nek se brine o alkoholizmu :-)))))

Moj prilog vašem boljem raspoloženju!
jedna izjava mog brata!
- bio sam na psihijatriji prije 20 godina!
- i da li ti je od onda bolje?
- pa sa mnom je sve ok, ali se brinem za psihijatra. On je još uvijek tamo!