....al krenimo iz početka.... došao mi je SMS od kćere:

"Doći ću kući kad ne budem više nezaposlena!"

...ovo mi je bila odlična fora... al prošao je i taj party... vrati se ona kući...nezaposlenosti unatoč.... sve do 1.4.

...dobijem SMS ...."Gledaju di me uvalit!" ... nisam imala pojma na što se to odnosi.... mislila sam da je fora o momcima... nekom društvu ...klubu... 

...dolazim doma ...kad će ona: 

- potpisala sam Ugovor!
- an?
- da!
- Ugovor o radu?
- na godinu dana!
- Aprililili?
- ne!
- Travanjnjnj?
- yok!
- jupiiiii...javi didi!
- idem kod njih...sad im imam što pričat. 
- pa kad im sve ispričaš...reci didi travanjnjnj...on će to shvatit

.... nevjerovatno... zapišem ime firme sebi u podsjetnik ...da upamtim gdje radi... proguglam firmu...nemam pojma di je ni koja je... a ona cvrkuće veselo...kako je lijepo ...kako je divno...kako je krasno.... kako je zabavno...kako ide baki sve ispričat...al najprije mora otvorit tekući račun....dijete iz kojeg moraš izvlačit riječi....sad je bilo nezaustavljivo...

....morala sam izać van... sjednem navečer na rivu...još uvijek prebirući po glavi što je to danas bilo...kad zove otac

- ma slušaj, jer se tebi kćer stvarno zaposlila?
- je! Na godinu dana!
- nije prvotravanjska šala?
- Nije!

....nije prošlo dugo...zove i mama...cila sritna...

- stvarno nije prvotravanjska šala? Da ne povjeruješ!

... dva dana poslije išla sam u Poreznu upravu napravit maloj Poreznu karticu.... 

...procedura od par minuta...al meni je par puta zazvonio mobitel...i uvijek isti razgovor:

- Izvini što zovem, al rekli su mi da radiš kćeri poreznu karticu. Čestitam ti!

....da možda ne trebam ovo proslavit? .... razmišljam i izlazim iz kancelarije s 2 kartice u rukama (mojom i kćerinom)...kad ispred mene žena iz porezne...gleda me...širi ruke...i kao iz Hollywood-skih ljubavnih filmova trče prema meni...

- Elycaaaaaa...

...grlimo se...ljubimo... zagrljine prođemo cijelu Poreznu upravu ...iskreno...nisam ni znala da me toliko ljudi poznaje...i da mi se vesele... bidna ja...koliko sam ja to poreza platila?

.. dođe tako vikend.....sjedimo ja i moja prijateljica uz kavicu na Bačvicama.... pričam joj događaje od zadnjih dana 

- ma tko to normalan u današnje vrijeme dobiva Ugovor o radu na prvi travnja...a da nije šala? 
- tipično za tvoje dite!
- i da radi posao za koji se školovala i koji voli...
- pa uvijek govorim da kad netko dobro radi ono što voli...uvijek se nađe način
- ajde...danas ja častim ručkom, a ti plati kavu....

....odmah kod čitanja Menu-a...drugo toplo predjelo od ribe...pala je odluka....punjenje je od grdobne...a umak od škampa.... jelo za poželit toliko da sam i ja morala malo umočit kruh u njen tanjur!

...ja sam pak naručila na način na koji nisam nikad!

- donesite me što god Vas je volja ili što Vam padne na pamet!

.... i dobila sam tunu!... savršeno lagano s okusom mora...uz obrazloženje konobara da su danas nabavili baš dobru tunjevinu...

..zove me kćer na mobitel

- Evo nas dvi slavimo što si se zaposlila... mogla si doć platit?
- hahahahahaha
- ček...šta je tu smiješno?
- Vaša naivnost...da ću Vam platit ručak!
- evo ....sad će i ona reć Travanjnjnjnj

....kad odjednom ispred mene čokoladni mousse...

- jesi li ti ovo naručila?
- nisam! A ti?
- Nisam ni ja...al je čokolada!

...život je lijep... mousse me dotukao... prvotravanjske šale su ludilo.... i smijem se..

P.S. tekst sam napisala jer sam imala za to opravdan razlog... istog trena sam promislila da postoji luđi način da se ispriča ova priča....al nisam stigla... pa ga sad prenosim takvog...kakav je...