....i dok sam išla u školu... moji su shvatili da mi je to malo...valjda zato jer plavushe u dushi trebaju dodatne stvari...pa su me upisali u još jednu školu... i tako je to krenilo...dok me nije rat spasio... i kao i svaki lijepi rat... prekinio moje školovanje... al ne lezi vraže...malo je trajao...i eto mene opet u klupama...al sad je trebalo nadoknadit propušteno vrijeme pa sam sjedila i do 12 sati dnevno...i jedva bi se od bolova u kolinima uspjeli dignit sa stolice...
...i tako sam negdje ...malo prije 40-te ustanovila da imam više svjedodžba nego godina i da je vrijeme da to prekinem... pa mi je za prekid trebalo nešto ...što mi je nedostajalo...i upišem se u školu da to naučim... pa u još jednu da sve to stavim pod isti krov... i tako se stvaralo grintalo...
...više me nije bilo briga nizašta.... i počela sam javno govorit da ukoliko na tim seminarima i školama i obukama čujem 10 % novih stvari da je to savršeno uspjelo školovanje za mene....dok nisam pukla... a gdje čovjek može puknit nego na šanku Hotela Kolovare u Zadru ... i zaključim da neće mene neki strani inžinjer strojarstva učit rješavanju konfliktnih situacija ...dok me 2 mr. psihologije drže za ruke i smiruju ...da pustim čovika da zaradi svojih 800 € ..po šta je i došao...a mi ćemo i tako dalje po svom.... unatoč svemu sam se ustala...na njegovoj ploči ispod riječi "KONFLIKT" napisala "ELICA" i rekla
"sad ispred sebe imate živi primjer...pa ga riješite"
...za nagradu sam dobila papire i preporuke za upis na magisterij...vjerovali ili ne u roku manjem od 2 sata ...a preporuke su potpisali...naprosto da ne povjeruješ tko sve ne :-)))) ...a u brzinskom popisu ocjena falila je cijela godina faxa... jer čovik nije naučio radit nabrzaka :-))
...zašto sve ovo pišem? ....da obrazložim kako sam nafilovana teorijom toliko da ne povjeruješ...a gdje je tu život? ... pa tu je... oni koji pišu teoriju skroz lijepo žive...a kad ostanu bez novaca ...ili kad žele malo podignut svoje ime naprave seminar...jer to je za naše dobro... sve uz parolu " teorije su dobre, i ta je teorija jako dobra, ali ju je autor loše razradio pa sam ja to više prilagodio Vama da je shvatite i praktično sam je ukomponirao u život....bla bla"
vrhunac perverzije mi je bio jedan stari mr. psihologije koji je na ispitu (!!!) jednom momku održao 45-minutno predavanje kako tumačenje nečeg ne smije trajat duže od 15 min
...osim što sam se na fin način riješila profesora...tada sam shvatila da više pedagogije ima u ofucanog pijanice u seoskoj krčmi nego u tima i takvima...a da više iskustva prenesu stare i nepomične bakice nego sve knjige ovog svijeta... i tad sam prestala čitat....
...mogućnost da propustim onih 10 % novih stvari...je postala potpuno nevažna... u odnosu na iskustva koja su se otvorila ispred mene....
...zanimljivo je....da od tog trenutka ...kad god nekom od svojih prijatelja postavim pitanje.... istog trena dobijem savjet ... al baš onaj savjet koji zlata vrijedi... i stane...vjerovali ili ne u manje od 10 riječi....
....ljudi moji...gledam ovu našu djecu...pametnu...lipu i smišnu... a istovremeno preplašenu od pustih saznanja koja su začahurena u njima, a oni ih jednostavno ne mogu "provarit" ... jer nisu u dobi da sjede i uče...već u dobi da se sami razvijaju ...i da sami prikupljaju vlastita iskustva... njih treba učit o životu... nad njima treba bdjet...a ne ih filovat diplomama....
učit život ne znači "odradi to za ocjenu iako se cijelo tvoje biće protivi tom mišljenju i tom profesoru" ...pa idemo dalje ... ne znači ni "to će ti jednom trebat u životu" .... učit život znači "naučit gdje ćeš nać nešto onda kad ti to bude trebalo" ...a to se u moje vrijeme učilo tek na fakultetu ... a kad se danas uči...nemam pojma :-((
bglavac
edin.kecanovic
