...povukla sam dim na jedvite jade...al sam ga povukla...
- gdje ćemo na ručak? u Donji Humac ili u Supetar?
...u Donji Humac...molim te u Donji Humac.... ponavljala sam u sebi ... ajme da mi je u Donji Humac...
- meni treba crni rižot da išporkam usta....da mogu poljubit salvetu i da onda tu salvetu s crnim usnama ucrtam u kamen ili na šolju za kavu i pošaljem svojoj frendici uz poruku... - mislila sam da je ovo komplicirana priča, al začudo one su ju u trenu razumile
- u Donjem Humcu sigurno nema crnog rižota, u Supetru da!
- našminkam se ja crnom šminkom i poljubim salvetu za tebe - ubaci se konačno treća u razgovor
- to nije isto. Ne smije bit šminka..mora bit rižot!
- dosta djeco! Idemo u Supetar. Tako ćemo duže moć uživat u suncu i moru jer ćemo vidit kad je trajekt tu.
...i tako odosmo mi do Supetra...slikaje ona ko blesava...a ja sad malo pregladnila... već mi i duhanski dim nekako ulazi u pluča... zezam ih sve po redu ...
...ne možemo se odlučit za jelo...pa naručimo tri jela i tri prazna tanjura... crnog rižota nema...., ali ima malih friganih sipica....
...zelena manistra s kućicama, frigane sipice sa salatom od krumpira ....tuna na žaru s lešo krompirom i povrćem na žaru.....zelena salata i salata od kupusa....
...gledam u sipicu.... topi se u ustima...hrska...
- jel' ovo svetogrđe?
- vjerojatno je!
- al tako je dobroooooo
...gledam u svoj ručak i da ću na njega perunom...kad me ona pljune!
crne točkice letile su zrakom jedno 30-40 cm od tanjura ....
ja sam već u svom elementu.... idemo prošetat plažom ... pa na kavu i kolače .... i nisam to ni rekla....krajičkom oka opet primjetim nešto što mi odvuće pozornost...
- Elyce kud si sad krenila - vikne za mnom.... pogledam je, a ona ustukne i doda - a dobro.... pričekat ćemo
...i čekale su dok sam slikala dostojanstvenog gospodina
....sigurnog...ponosnog...mudrog...
...još uvijek sam izgledala smiješno s dolčevitom, džemperom i jakonom...al bilo mi je zima... došli smo do plaže....
- ne drat oblutke! - vrisnila je
- ma smiri se ....evo neću
....i šetala sam se tako....a kad me ne bi vidila...krajičkom oka...izabrala bi koji kamenčić....
...to su ta dva.... pobjednika...izabrana krišom i s ljubavlju....
......i dok smo se vraćali natrag...zazvoni joj mobitel i zovu je na Splitsko groblje ....
- nećeš ić sama kući. Ja te vozim iz trajekta?
- ne vjeruješ mi?
- ma toliko si toga pokupila da ni dva crnca to ne mogu dont do tvoje kuće...
- ok...al mi daš 2 minute na groblju?
....i izletim iz auta...kupim aranžmančić...odjurim do nonice...pozdravim je... stavim cvijeće... preskočim preko groba i odem s njom
...jedan joj je tip sredio grob njene bake i čekao ju je da mu plati... a već je padao mrak...a tipa je bilo strah
- što Vas je strah?
- jednom sam se strašno prepao
- čega?
- bio je to jedan strašan zvuk
- zvuk ili pojava ili nešto..
- ne nego...
...on je tumačio....a ja sam već u mraku pokušala ocijenit gdje se nalazimo i skrenem malo
- eno je opet se ona gubi - vikali su za mnom
- samo hodajte ravno, čujem vas i čujem što gospodin priča
- eno traži nečiji grob. Tako možeš 100 dana
- ma ne tražim tu je... u mraku sam falila jedan red
...i zastanem ispred crne ploče s umjetnim cvijećem....samo jedna krizantema stoji u velikoj vazi.... nitko nije bio... NITKO!!! ...pa ni ja.... spustim ruku na crnu ploču...a ona topla .... držim ruku...mazim ploču ...mazim .... upijam toplinu ...uzdahnem duboko i ustanem
- nisu bile? gospođice nisu bile?????
....oko mene nastane neugodna tišina.... tip pobjegne brzinom munje osjetivši snagu bijesa u meni
- da kupiš sad cvijeće?
- da...mislim ne! Doći ću sutra.
...konačno su zašutile...
- nemojte da Vam ovo pokvari dan...bilo je prekrasno.
- da idemo na piće?
- Ne idem večeras van. Tko ide sa mnom?
bglavac
edin.kecanovic
