.... dogodi se da moraš otić na neki sprovod... usred lita... po najvećem zvizdanu ...uputim se ja put Lovrinca... dođem... stanem ... sa strane... gledam u cvijeće na podu i mislim se: "Kako ih nije sram ovako uvelo cvijeće prodavat za groblje? Uveli ljudi pa odmah i uvelo cvijeće" ...

...ljudi su žalosni...nije ih briga....al kad su plaćali...nisu pitali cijenu...htjeli su najbolje....al 10 m poslaganog uvelog cvijeća...sigurno nisu htjeli... a u takvom su stanju da to i ne primjećuju...

...teško podmetanje i pljačkanje....

... krene tužna povorka...krenem i ja...i dođem do kioska sa cvijećem... i izdvojim se iz kolone... moram imat cvijet...jednostavno moram!...

.... jedno desetak kioska ispred kojih je stajalo na stotine gotovih cvjetnih aranžmana...jedan gori od drugog.

"Za majku milu ko Vam ovo kupuje" ...mislim se ja ...a žena sa prvog štanda skoči na mene
- aranžman, dat ću Vam ga jeftino!
- ne! neću aranžman
...gledam im u lica... ne znam nikog...al ti bi ljudi trebali mene znat... i odjednom na jednom licu ugledam smješak... "Aha, ova me poznaje!" promislim spasonosno i krenem put nje ...sretna što sam krajičkom oka primjetila da piše "Proizvodnja cvijeća...."
- aranžman?
- ne, ja bi cvijet!
- uđite unutra ima cvjetova!
...i krenem ja za njom, a ona vadi vazu zaleđenih, a nakon toga i ofurenih ruža
- ma imate li što bolje?
- ali ovo vam je crvena ruža!
- ma di ste našli mene zezat?
- dat ću Vam je za 10 kn!
- nisam pitala cijenu nego cvijet!
- ovo je pupoljak, procvjetat će!
- ma ni ja više ne mogu procvjetat, a di će ta ruža?

...momak sluša sa strane ...smije se i kaže
- gospođo idite na zadnji kiosk!

...odoh ja... uzmem jedan ogromni ljiljan ... i dok sam prolazila kraj njih još su me komentirali i čula sam kako i oni imaju ljiljane ... a momak mi je samo klimnio glavom u znak pozdrava... i krenem ja posred groblja...

... ne dam im!.... ne dajte im ni vi... ne dajte im.... mamicu im njihovu ... na ljudskoj žalosti tako zarađivat....