...pa moja mala kaže....

- Misliš da je lako radit u paklu???? Svakakve debile vidiš!
…
- U Gradskoj vijećnici je izložba anđela! Hoćeš li me vodit?
- Izložba Anđela???? Kako se Anđeli mogu izlagat???' Ono lete anđeli po Vijećnici, a mi platimo upad i to gledamo?????
- Ne mogu vjerovat kako si glupa!
….
- pun mi Vas je mjehur!

….najbolje je pobić od Male vještice, po onome «pametniji popušta»…odo ja van!

….i dok tako hodam gradom….sigurna i čvrsta koraka grabim preko kamenih ploča….nikog ne vidim ispred sebe…nikog ne čujem oko sebe….znam da trebam napravit to i to…i misli se bruse…mozak se brusi….kao sportaši kad idu u odlučujuću utakmicu….i dođem tako nabrušena kući….spremna na pobjedu….spremna na sve…i onog trena kad uđem u svoj dnevni boravak osjetim totalnu malaksalost…
ničeg više nema!...nestala je sva odlučnost ovog svijeta…i samo bi sjedila i čekala da prođe više to vrijeme…

Teško bogohuljenje…čisto bogohuljenje i uzaludno trošenje danog nam života!
Čekati da vrijeme prođe pokraj nas i da nas pojede….a svjesni smo istine…i bježimo od nje!...eto…i ja…koja sam uvijek mogla podnijeti da mi saspu istinu i činjenice u lice…. postajem umorna od borbe s vjetrenjačama i puštam da me vrijeme nosi….
Neću stat na tom mjestu koje me totalka deprimira….među moje životinjice je najbolje…i bacim se na krevet…. val tuge me nosi…prene me zvon mobitela..
- Idemo? Di si?
- Idemo! (bolje da ne znaš di sam – promislim)
- Kreni!
…

i sve opet kreće ispočetka sve dok…

- može li jedna velika i ogromna kava sa šlagom i puno šarma
- šarma ima koliko volite, al za šlag je malo teže
- onda ajde kvraguc!

…ti neko ne zapne nogu….i bi opet pederska kavica….a ja se opet vrtim u začaranom krugu dangubljenja….Kud svi Turci…tu i mali Mujo!