…na jednoj od kava….sjedim i lebdim u svojim mislima…jedina žena među hrpom muških, koji čitaju novine i pričaju niočemu …a sve im je jednako važno ma koliko god bilo banalno…. ….sjede tu tako još od prošlog tisućljeća… kafić je isti…mjesta za stolom su ista….ura je ista…al naslovnice novina se mijenjaju iz dana u dan … …odjednom će jedan: - Indeks sreće u Hrvatskoj porastao je za 2 % - molim? - Indeks sreće u Hrvatskoj porastao je za 2 %!!! - to već čitaš u novinama ono što se događa s druge strane stola? Novine sad već gledaju koliko sam ja sretna s ovom kavom? - kažu da su to izmjerili po povećanju potrošnje vina i toalet papira! - hahahahahaha ….to se onda ne odnosi na mene. Ne pijem vino - al kakve veze ima vino i toalet papir? - ljudi piju pa misle da su sretniji! - ti to ne razumiš! - uzmi malo toalet papira pa si obriši nos..i povećaj indeks sreće svekolikom pučanstvu…. …kakav je to indeks? Tko će izmjeriti nešto što se izmjeriti ne da? Pa sreća ne postoji! Ne šeta po ulicama, ne uči se u školi, ne popravlja se u servisima, ne sjedi u kafićima, ne zaključava se po sefovima, ne kupuje se u dućanima sretnih trenutaka ….. …kazat ćete da je bogat čovjek sretan čovjek! ….točno… ali bogatstvo se ne broji u nekretninama i novcima… kako je jednom meni jedan bloger poslao SMS „Ne broje se novci nego prijatelji!“ …zaboravilo se da smo na ovaj svijet došli da ostvarimo sebe i budemo sretni. Zapravo nas odgajaju da budemo nesretni, da si priskrbimo hrpu stvari, podataka, situacija koje „moraju biti“ da bi bili sretni, da patimo zato jer mi nemamo a onaj drugi ima….da zavidimo, da se takmičimo tko će bit bolji od drugoga…. zanemarivajući pri tome da nas uče i Maslowljeva teoriju potreba gdje je sve to o čemu nas uče na dnu dna…a onda idu ljubav, poštovanje i samoaktualizacija. …zašto nas ne uče da je naša dužnost i obveza da budemo sretni? ….zašto moramo biti zavidni i ljubomorni….samo se tome pridaje važnost….

….“Sreća se nalazi u svemu! Treba je samo znati izdvojiti.“ Konfucije

….i dok sam tako sjedila, u kafić uđe slastičar…. sjedne za stol i pridruži se tišini grupe … tad ja najednom ustanem sa stolice i kleknem ispred njega

 

- ispovijedam se….
…on me pogleda preko oka, okrene se… digne ruku u zrak 
- reci ćerce! Što si sagriješila?
- ja radim do 15 sati, dok dođem kući već je 15,30, dok skuham ručak i ručam dođe i do 17,00 sati… spremim suđe, ne govorimo o kavi….samo AKO popijem kavu….recite Vi meni kako da ja dođem do Vaših kolača koje reklamirate kad ja teoretski ne mogu doć do Vaše slastičarne prije 18,30 blizu vremena zatvaranja. Kakva je onda to posebna ponuda za prirodni kolač, od prirodnog brašna s prirodnim lanom za 2,50 kn? Tko će doć do toga????
- a znaš kako je! Sve mora bit prirodno. Prirodno je i maslo u njemu!
- od prirodnog mlijeka?
- nego kako nego od prirodnog!
- A kako se zvala krava koja je dala mliko?
- E sad ti puno tražiš!

 

 

…..sreća ne dolazi sama od sebe…. treba se zadovoljit s onim što imaš, iskoristit najbolje ono što imaš i bit zadovoljan s tim … uvijek gledat vedriju stranu života…tad sve postaje lakše, bez opterećenja….i kad se nemaš čemu smijat….izmisli situaciju …. smij se…i uživaj… (a na komentare "pogledaj je, ozbiljna žena, pravi cirkus od sebe..." zaboravi ...oni spadaju u smrtni grijeh....sreća ne!  )

 

P.S. ako pitate zašto idem na kavu u taj kafić i u tu čudnu uru odgovor je jednostavan. Kad priđem na 10 m od kafića začujem sretne glasove "Evo je! Evo je!"

 

http://elyca.blog.hr/