Pas je lajao na mene kad sam ušla u dnevni boravak u vrijeme predviđeno za spavanje
Kada ti dan počne s švercerima koji dolaze na tržnicu i prodaju našim «dobrim bakicama» robu da je sutra prodaju na pazaru… nije dobro
Kada ti dan počne gledajući brata koji, ljuljuškajući se od umora, u 4 ure ujutro provlači između praznih banaka s gitarom u rukama, jer je upravo došao sa svirke u Zagrebu….nije dobro
Zatvorim oči da ne gledam….
Sve je u magli….Mozak je na paši….na zelenim travnatim brežuljcima koji se lagano talasaju svuda oko mene i polako prolaze pred mojim očima…izmjenjujući se jedan za drugim dok ne utonu u maglu….
Magla…prekrasna je…tako nježna…tako čudnovato opuštajuća…male sitne točkice koje ne daju mojim sivim moždanim stanicama da razmišljaju…i dok prolazim tako misli su mi na dalekom nepoznatom mjestu….a magla mi ne dopušta da vidim to tužno lice vuka samotnjaka…
Stabla…nepoznate marke…izmjenjuju se i odmaraju dušu….vitka i duga stabla (na bijele prugice kao kod zebre) s granama koje pokušavaju doć do svjetlosti sunca…
A sunce je gore negdje…ne dopušta da ga se pogleda…i mi obični smrtnici isto tako stojimo uzdignutih ruku s uzdahom na usnama….. »O sunce moje malo!»….
Ljeto…
Nedavno mi se jedan tip žalio da ga među prijateljima bije glas da je ženskaroš, a on non stop samuje! Dane provodi odlazeći na posao i s posla ravno kući u svoju svakodnevnu osamu…do idućeg posla. «ma ljubomorni su što te žene gledaju, pa su ti nabili etiketu da bi oni imali više šanse» - tješila sam ga ….kad …iznenada..pitanje za mene
- koliko te frajera čeka u Splitu?
- Nijedan!
- Nijedan? Ne mogu vjerovat! Evo onda te ja čekam u Osijeku!
- I mene dvoje čekaju u Karlovcu…kriva procjena, i zato sam tu s tobom!
- Aha! Shvatio sam! Ni jedan ne čeka u Splitu, al zato u svakom gradu čeka po jedan!
…eto…i mene su etiketirali….najlakše je nalipit naljepnicu....a čekali su.....u crvenom sportskom autiću :-))...
Jesen….
Smak je svijeta…..pada gusta i jaka kiša….pogled na nebo odaje drugu sliku…vedro nebo s paperjastim oblacima…crveni zalazak sunca….a pred nama prekrasna duga….
Macola kaže da je 26.4.08. …kako?...krenila sam 25….a još je isti dan???...gdje je nestao dan???...i odjednom se diže orkanska bura….
Gornja ploča….brzina kretanja 10 m u 40 minuta….Radio Otočac pjeva Gori borovina…nije u šoldima sve…. automat na izlazinim kućicama ne radi…vrijeme čekanja naplate 30 min po autu…ako nećeš u Eurima…a onda konačno pitanje: Imate li kune?
U kojoj sam ovo zemlji???...koji je dan???? ….gdje sam???...prije 5 minuta bila sam još na Plitvicama…sad sam skoro opet u Karlovcu…. 3,2 C…
«Nema zime u Dalmaciji!»…točno….'ko zna 'di sam…. ali idem ravno prema dugi!
Zima….
Konačno cigareta….palim je posred mračne ceste gdje šverceri još uvijek prodaju svoje stvari….sve je naizgled isto kao i kad sam krenila….
Pas je skakao od sreće što me vidi…
Padam na krevet…hladni trnci prođu mi tijelom....duša mi je puna inja...a u srcu zima…
Skupljam bjesno šake..... puhalo jugo ili bura....meni je uvijek isto: usrano!!! :-))
Ne, ne bojim se juga, ne bojim se bure,
ne bojim se neba, dubine ni dna
Podivljali valovi me uzalud jure,
na krilima vjetra poletjet ću ja
Ne, ne mogu mi ništa, ne mogu mi ništa
sve prirodne sile i sav njihov bijes
Ne mogu mi ništa, ni žega ni kiša
na krilima vjetra ja nastavljam ples
Noću kad nevera stane i nebo kad prekrije zvjezdani roj
More će vidati stečene rane i skupljat će snagu za još jedan boj
I pozvat će upomoć vjetrove nove i nebo će munjama parati noć
Al ja sam od onih sto vječito plove
i tamo gdje zelim ja ću tamo i doć
bglavac
edin.kecanovic
