....stala je ispred dućana...poslije sam shvatila da kupi svijeće za groblje... kad se ravno u nju zalet visok džip.... njena me vriska prenula...
- kud ćeš kretenu? - vrištala je
...a ja sam shvatila da smo parkirani na trotoraru... a da auto juri ravno na nas... odjednom se vrata otvaraju ...iza njih poviri muška glava...krene prema naprijed....al se opet vrati natrag u auto.... tip je pokušao frajerski izaći iz visokog auta...al onako sitan (jedva 1,,60 m) samo se zavalio natrag u sjedalo ... zaljuljao se naglo u svom sjedalu i uspio izać van...ispravio se, uvukao stomak... i frajerski prošao kraj nas.... nasmijala sam se toj sceni iz crtanih filmova....izvukla aparat... slikala stablo... i vratila se natrag u slušanje svog disanja....
...auto opet stane... i osjetim onaj deja vue...
...to je to...
....ne to sigurno nije ovo... pogledam u unutrašnjost kapelice... i izađem zgroženo van... tu sam se opet "probudila" upalila moždane vijuge... promislila da su stolice smiješne... izvadila aparat... i slikala... al to sigurno nije to... bjež odavde
...ponovo me uguraju u auto...ponovo izađem van...i onaj osjećaj...kad shvatiš da si došao doma...
- što ovdje fali?
- stol s pršutom i kroštulama ....odgovorim nekako refleksno i u polusnu...
- hahahahaha...slikaj...poslije ćemo vidit što fali ...
....i opet vadim aparat... opet me "bude" koji im je kufer? ...
- fali šator, ljuljačka i sex...al meni to ne smeta
- ne bulazni!
- ne bulaznim.
- hoćeš da ti skuhamo kavu?
- ne mogu!
- još nisi zapalila?
- ne mogu!
...to je bio tajni signal...i one su jednostavno nestale...vjerovatno u strahu... a ja sam ostala sama... sretna da me više niko ne smeta.... u ovoj ljepoti...općinjena s obezglavljenim stablom
....ovo sam ja.... isti je ja! ... slikam ga da se ne vidi da nema glave ....kao da to svi moraju znat?...
...uživam u pogledu na osušeno grožđe...
....počela sam refleksno brat....sve što mi je došlo pod ruku...
...a prostor je bio ogroman... samo moj....cijeli svijet.... ja i ovaj prekrasni šipak ...
...pažljivo biram ove divljake...možda mi opet zatreba i koji cvijet za ukras...a ne samo za čaj...
...a ni masline nisu loše....sve je to moje...
.... vrijeme je stalo.... kameni stol iza mojih leđa se puni sa blagom.... kad će odjednom neki muški glas..
- masline nisu još za brat
- nema veze...i tako će propast
- ali gospođo izašli ste iz svog vrtla
- ajme izvinite...evo Vam sve
... uopće me nije uznemirilo što sam počela brat tuđe masline.... da me čovjek nije zaustavio obrala bi sva stabla...čega god bi naletila u cilom mjestu.... punu zdjelu maslina dala sam čovjeku...a on me samo čudno pogledao i okrenio se od mene...
..tad je opet uletila ona... shvatila je da sam nešto zezla... a kad je shvatila da berem susjedove masline išla mu se izvinit.... tip joj je zauzvart dao punu kesu bajama (evo ih kod mene) :-)))
- ulazi u kuću i ne pravi štetu.
- pa ne pravim štetu. Napravit ću ti najljepšu tortu od bajama. Jednostavno nisam bila dovoljno dobro educirana i informirana
....i već sam u nekom drugom filmu.... gledam kroz prozor
....i ne primjećujem da ništa ne svira.... i ne treba svirat...jer to je to!