...dakle...ono o čemu neČu pričat je velik požar na Braču...al požar je bio u pustinji Blaca...to je strana Brača prema Hvaru... započeo je u 15 sati..a u 17 sati sam se probudila i vidila grozni dimni oblak....
...slike mog oblaka su jako loše... al to je zato jer mi se nije dalo izlazit van....
...nisam mogla vjerovat da je to dim....a moj šok je bio veći kad smo čulu da gori Pustinja Blaca na Braču
(to znači da je vatra na strani prema Hvaru)
Znači dim je preletio cijeli otok Brač...i cijeli Brački kanal...i prošao je preko Splita i dalje
...snijeg od pepela u Milni poslijepodne
...a ovako to izgleda u Milni večeras prije 22 sata...."
...uglavnom...dobijala sam slike ...od 14.-og pa nadalje...i baš smo ovdje chatali...a ja sam pisala i brisala moj blog i čekali smo nečiju reakciju. zašto... jer je bila strava... kanaderi nisu letili... ženska iz Rovinja se odmah javila s porukom da su kuće na Braču dobro osigurane ... i tad sam ja shvatila da ona govori o 147 vatrogasaca koji gase 4.000 hektara šume????... i shvatila sam slike još jednom kao poziv u pomoć...
... zaspala sam...moj je blesav brat zaboravio ključe u kolicima ... pa me probudio usred noći da mu otvorim vrata.... čula sam da lete helihopteri ko blesavi...i ja sam skinila moj tekst....
...ujutro opet gledam novine...kaže"Stanje pod kontrolom!"...a u uredu dreka... glasnogovornica u zadnjoj kancelariji dreči (inaće bi bila tihogovornica) ...i hvali se kako je sve bilo grozno...al pod kontrolom... a Ranka u prvoj kancelariji tiho kuka ...kako se evakuiraju ljudi... ponovo ja po novinama... nigdje ništa... i vratim ja svoj tekst...i dodam slike od ponoća....
...uglavnom...to je taj tekst...i tu su slike koje sam stavila 14.og...a danas su naslovnice u novinama....
http://www.blog.hr/print/id/1629377277/pozar-ispred-milne.html
(ne mogu ga prenjet ovdje jer ne znam pod kojim uvjetima su fotke prodane novinama... pa ću slike opet brisat...ali ovo Vam pokazujem kao primjer...kako časkanje @dzorka i mene može dignit helihoptere u zrak :-))) ...nećemo se baš toliko hvalit...al skoro
...a sad ajmo malo o meni... dakle o sindromu punog mjeseca...
...dok se svi ovdje prisjećaju mrtvih... ubijaju... prepuštaju monotoniji svakodnevnice... ja sjedim doma... pokušavam se opustit... pokušavam utonit u duboku depresiju...al nema šanse... mene događaji saljeću gdje god da bila.... i tad će odjednom kćer:
- ne sijećam se da sam ikad čula oca ovako raspekmeženog!
...meni se pojavio upitnik poviše glave? ona ima oca? nisam čula tu riječ 5-6 ili više godina....
i tad ona njemu cijela sretna i raspjevana govori...
- čekaj pročitat ću ti mamin status na Fejsu "...da mi sin povremeno dođe u kuću znam jer nađem šporke mudante u banji i donju maju... da mi se kćer povremeno digne iz kreveta znam po popijenom soku iz frižidera... ja sam sretna majka! Znam da su mi dica tu negdje....."
....hahahaha...baš je super...
...i tako njih ugodno dvoje časkaju o meni... ja u šoku slušam...
- ma nemam nikog. Dosta mi je traženja, čekam da mene netko nađe!...
...aha...sad znam kad su zadnji put pričali...
...............................................................................................
...šta Vam je muški??? ...aloooo.... svi su se naglo sjetili da im je život bio super dok su "sjedili i čekali da im ona spremi večeru onako dobro kao i uvijek"...
...aha...znači bolujemo od sindroma izostanka večere?
....i tad mi sine da nisam odavno kuhala! ha! ...a i zašto bi? ... pa i ja bolujem od sindroma pepela u kupatilu!
...i pošto su svi moji frendovi jučer slušali Erosa... a i danas je svirao po cijelom gradu.... šta bi Vama bilo bolje nego njima? ili... Eros sindorm...
...i dok vi i dalje patite od sindroma neskuhane večere... sindorma punog mjeseca ... meni drago...jer nemam šporkog suđa po kući... pa Vas mogu ovako zezat...