....uđem u kuću...i uvijek po istom protokolu....pomazim Tarju i pazim da mi ne iskida čarape....pritišćem botun na laptopu....skidam nakit...palim špaher ....odlazim u sobu.... skidam jaknu/kaput...čizme...presvlačim se... silazim natrag...lonac na špaher...sjeckanje... paljenje cigarete i sjednem za upaljen laptop ...kad on odjednom pozelenio!
... kliknem mišom..on povrati svoju normalnu boju.... i opet naglo pozeleni.... gledam bolje ...ne radi miš... ne radi net.... laptop priča nešto o ekologiji....a onaj zvučnik na alatnoj traci treska se kao histerična curica u crtićima.....a muzike nigdje! ....
...spremim ručak... i zovnem sina....a on će...bla bla...bla bla.... i nekakva filozofija o tome kako nema tu ekologije....to je tehnologija... ona onečišćava okoliš... i ja da prekinem diskusiju jednostavno kažem
"Nema ručka dok mi ne maknete ova ekološka sranja s laptopa! Volim nezdrav život!"
...dođe mali doma...gleda laptop u čudu... i smije se... - čovječe, stvarno je ekološki problem! Moja mama spašava svijet od ekološkog zagađenja! Bravo mama. Ponosan sam na tebe!!! - daj ne talasaj! Ka da će ove moje dvi Tošibe spasit svijet od ekološkog zagađenja - zrno po zrno pogača! Tako je mene moja mama učila ...odgovara on tipkajući nešto....a ja grintam okolo po kući...kad će on odjednom - slušaj, da je otišao hard, napajanje...(dalje ne znam ponovit)... ja bi ti rekao da tvoj laptop ima problema s plućima, mozgom, srcem, jetrom... al gledajući ga mogu samo zaključit da ova Tošiba ima napad šizofrenije! - molim? - pa laptop je poprimio sve karakteristike svog gospodara. Pogledaj tu tamo Tošibu kako je ružna - na gazdaricu.... a ova tvoja je prolupala ...na svoju gazdaricu. Hitno ti treba psihijatar ta laptope! - u ovoj je zemlji sve prolupalo pa di neću ja? - žao mi je mama, al laptop ti je zaražen - virusom? - ti mene ne slušaš. nema virusa. Laptop je puka s živcima! - dal bi ti još malo stanovao u ovoj kući? - pitala si mi što mu je i ja ti kažem da ti treba psihijatar za laptope! - trebat će tebi likar ako..... - pa pogledaj ovaj zvučnik! Trese se kao histerična cura koja si čupa kose! Zovi 556.... - čiji je to broj? Servisa? - ne, nego psihijatrije! - ako ja počnem čupat..... - ok...ok...uzmimo da je ovaj laptop komad plastike! Dida kaže da se svaku plastiku treba najprije nogom..... - misliš li ti ručat? ...on diže laptop u zrak.... izvadi bateriju...vrati je... pomakne nešto... a on proradi kako treba - evo, daj jest! Ispala ti je muzička kartica! - i sad je popravljen? - pa samo ju je trebalo prstom gurnit natrag! ...kaže on i puhne u laptop... - čekaj, hoćeš reć da radi? - da. To će te koštat 240,00 kn! - molim? - moli se u crkvi, ovdje se naplaćuje znanje! - molim????? - jel to vicoki c? Samo mi nemoj pivat. - hahahaha.... ajde skuvaj kavu pa neću....
..i tako je postavljena dijagnoza i pacijent se uspješno oporavio ...izađem ja van...da ispričam didi što je naučio unuka....a dida su uspravio...ponosan...njegovo znanje se prenosi s generacije na generaciju... ulijeće odmah veselo i baka...i počne ponosno pričat o svom piliću (odnosno mom sinu)... i da ih zaustavim kažem nešto ...za što sam vjerovala da će vrisnit ...momentalno - ajde mama stani mirno da te slikam! - gdje da ti stanem? - negdje gdje je svjetlo! - jel ti ovdje dobro? - je!
....slikam....šokirana.... prvi put nakon 20 godina sam je slikala bez teksta i bez protivljenja i bez grintanja .... - daj još jednom! - ajme da li sam počešljana? - jesi! - mogla sam se presvuć? - ne treba! Savršena si! ...a morala je ipak malo ...hahahahaha.... i sve je u redu... i sve je pod kontrolom.... a ja sam izašla na ulicu s osmjehom od uha do uha ...i smijala sam se sve do Pjace....gdje sam sjela u kafić...
.
- koji smo danas broj? - sretan! - okreni se da vidim - evo! 17! Dal sam rekao da je sretan? - daj jednu s ljubavlju! - stižeeee
.
....gledajući u kavu.... odlutala sam mislima i počela plesat u stolici....ne primjećujući ljude oko sebe..... sunce jeee... i zahvalna sam životu što uvijek pošalje nekog tko stavi sve na svoje mjesto....