...djeca vole radit/vidjet razne stvari...ali odrasli su "plaćeni" da ih sprijeće da to naprave...to jednostavno nije pošteno...nije fer...ali ništa zato... imamo se mi kad osvetit i nadoknadit sve propuste...potrebno je samo probudit dijete u sebi...

...oni koji gledaju moje slike na Fejsu vidili su ih...al nisu čuli priču...

....sjedili smo za svojim stolom na rivi i gledali gungulu oko sebe... 2 žene....2 muškarca i 2 pudlice...komentirali političku situaciju u zemlji... u gradu...ljudi su prolazili...javljali se...uglavnom uobičajeno dosadna večer bez ikakve naznake da se nešto popravi nabolje....
- idem doma
- di ćeš sad kad je najdosadnije?
- a što ćemo ovdje radit?
- da idemo puštat lampione?
- vi ste ludi!
- di ih možemo puštat?
- na Matejušci!
- pa da me zaustave oni čuvari za pretrest torbu. Daj ne svađa mi se večeras. Ja bi se veselila
- a di bi i puštala lampione?
- na rivi!
- uhapsit će nas!
- ok. jedan lampion palimo na rivi, drugi na Matejušci!
- idemo!
- čekaj bar 10 sati da se smrači!
 

… dvi žene, jedan muškarac i pudlica ustanu od stola….ona u visokim i skupim talijanskim cipelama i čipkanoj haljinici …elegantno se provlači između svijeta i pri tome vadi crveni lampion iz celofanskog pakiranja….

stali smo uz more….njih dvoje su počeli palit lampion... ja uzela fotoaparat, a pas sjedi zajedno s okupljenim svjetom i gleda....

....zapuhao je vjetar...a mi smo ipak ozbiljni ljudi... pa smo vodili računa o sigurnosti...

...on se ispunio toplim zrakom i poečo letit...a svjet se već okupio oko nas...

vjetar ga je zanio...pa su ga brže bolje uhvatili i držali da ga stabiliziraju... bilo se teško odvojit od njega...

....ipak se lampion sam odmetnio i krenio u svijet veseo...

okrenemo se, a iza nas djeca stoje s roditeljima i ushićeno promatraju...dijele našu radost...

...na Matejušci čuvari pretražuju svakog tko hoće uć.... nas troje prilazimo ozbiljna koraka...a oni se samo odmaknu i puste nas proć... bez rijeći dođemo do kraja mula i uzmemo drugi lampion....

...na veselje i radost.... svih....

....vratili smo se na rivu....tamo nas je čekao sin od gospođe i...te vidno uznemiren počeo držat predavanje....

- gledam te! Skupim cipelama pritišćeš upaljeni lampion. Samo sam gledao kad ćeš ih zapalit. A znaš li ti koliko muke zbog njih i koliko smo ih platili?
- tko je kupio te kupit će i druge!
- ma daj...zar nije bilo lipo? Da samo znaš kako smo uživali i koliko sam slika napravila?
- je...jučer sam mislio da su vas uhapsili pa sam tražio kako da vas izvade iz zatvora, danas se igrate ko mala dica
- što si ti star čovik!

....kažem i nastavim slušat muziku s osmjehom na licu.... djeca su isto "plaćena" da sprijećavaju raoditelje da se igraju 

...ma ko ovako nešto može platit?