...ovo su najteži dani u godini...i zalud nam svo kršćansko milosrđe i vjera...kad svi podivljaju pod pritiskom potrošačkog društva...
...mislila sam da ja nisam jedna od tih...al eto...i ja sam već prošli mjesec počela šopingiranja...al samo za sebe i svoje potrebe...tako da nikome nema poklona... Pa ja sam i tako osoba koja voli poklanjat drugima, a ne voli kupovat sebi ništa...meni jednostavno ništa ne treba...pa sam ove godine obrnula situaciju....i istrošila se na sebe...kupila sam 2 para nepotrebnih i skupih čizmica... jednu minicu koju neću nikad obuć (osim za potrebe slikavanja, jednu malo družu suknjicu za putovanje u Zagreb, košulju i majicu za trodnevni put u Dubrovnik...pa 6 majica i džempera za 24 satni boravak u Tučepima, 4 košulje ako se predomislim...pa novi Samsonite kufer da mogu ić na zabavu i smijeh (a nikad ne nosim kufere sa sobom)...i sad punih baterija mogu krenit u dane depresije...jer ako postoji išta što mrzim više od Božića...onda je to Nova godina!
.
(hrpa kesa....samo onih "jeftinijih"...one kartonske mi teško slikat)
...di su bili oni lijepi dani kad se nije slavilo Božić...pa bismo nakon svih obveza u školi, bez skraćenih radnih dana i sati...skupili svi kod moje nonice ispred ogromne tuke i smijali se...
..a kad su ti dani u godini postali praznici! Ima se više vremena za pripremit slavlje...očekivanja su veća...sad je to nasušna potreba.... što više i što bolje.
...a da bi neki bili sigurni da ste jeli bakalar... organiziraju se domjenci...i što je institucija veća u rangu....to su domjenci bliže Božiću..... (evo ja jela na već 2 domjenka)...a 2 sam propustila...
...ma grintava sam! Jesam! i priznajem to!.... ali pogledajmo kako izgleda jedan prosječan Božić?
- djeca su plačljiva jer su neispavana ili zato jer nisu dobili poklone koje su očekivali
- omladina je grintava što mora odsjedit u kući umjesto da ide van s onima koji ne slave ili koji nemaju nikog doma
- majke su razočarane jer im djeca nisu kod kuće...postali su ljudi i imaju svoj život, a to nitko ne može prihvatit
- domaćice su preumorne od napornog kuhanja i nervozne jer se brinu da li je sve dovoljno slano i papreno...i baš im "ovaj kolač nije uspio, a svaki put uspije" ... unaprijed su isplanirale kako će tko reagirati pa su ljute i razočarane što su muški previše popili, što djeca nisu zadovoljna poklonima, što im roditelji grintaju da nije po njihovom
- muškarci piju od muke što nitko nema vremena za ništa i što moraju slušat sva ta grintanja i mislit se kako će sutra sve to morat platit ... ili su se konačno dokopali vremena samo za sebe kad mogu radit ono što su oduvijek želili...pa pucaju... ili bacaju petarde uživajući u strahu kojeg izazivaju i vriski djece
...eto...tako će to izgledat za koji dan... a ja se bojim i pijanih i petardi... i da napravim bilo što na ovom svijetu znam da ni ja neČu ispunit ono što se od mene očekuje ...iako bi htjela...priznajem da bi jako htjela... i čekat ću uzalud pozive koji neće doći...odgovarat ću na bezvezne SMS čestitke bljutavcima, gmizavcima i uvlakačima.... i smijat ću se svim vašim glupostima i nervozama,... DAKLE uživat ću u grintanju, samosažaljenju i depresiji sve ove praznike....sama sa sobom....daleko od svijeta ...nadam se sa suzama ....tako ih želim i očekujem... a u međuvremenu uživam gledat dječicu kako se vesele na svojim nastupima ... jer su dobili ono po što su došli...jak pljesak!
.
...a kad sve ovo prođe....slušat ću sva vaša glupa blebetanja oko toga koliko je ljudi bilo za stolom... koliko se pojelo i popilo i koliko se potrošilo....
P.S. Da li je itko štampao priručnik u kojem piše kako se tko od nas mora ponašat za blagdane? Možda bi onda bilo manje depresivnih i puno manje neispunjenih očekivanja?
bglavac
irida
edin.kecanovic
