(ne znam što ćete s ovim podatkom...ali je događaj slučajno fotodokumentiran pa ga nemojte zloupotrebit)
...dok sam jučer žurila na svoju subotnju podnevnu kavu u omiljen kafić...trebalo mi je na WC.... to je vrlo nezgodna situacija...jer u mom gradu trebaš "ulovit" stol na štekatu... to je ozbiljan posao... treba se tu borit protiv svih dokonih domaćica koje su tu po cijele dane...nepušaći koji uživaju na zraku...turisti.... itd itd.. a ja, ne mogu ostavit torbu na neku stolicu na ulici i otić na WC ... toliko luda ipak nisam...
....konobar stoji na vratima i osmatra štekat....a ja ulijećem...onako...naprosto nabrzaka
- dobar dan gospođo, jesmo li za kavicu?
- najprije moram na WC, pa ću sjest negdje u hlad s pogledom, da mogu slikavat
- ovaj prvi stol je najbolji?
- ne, onaj na kantunu prema Pjaci ima više hlada?
- izgleda da ima!
...ulazim u kafić....gazda me sretno pozdravlja
- Elice, došla si!
- a evo jesam
- kavicu s ljubavju?
- je samo moram na WC, pa ću sjest u hlad
- najbolje ti je ovaj prvi stol
- već smo konobar i ja zaključili da je najbolji onaj na kantunu prema Pjaci
- a dobro
...i tako sam na sva zvona objavila da idem u društvene prostorije... tko će mi sad vjerovat da ne idem nigdje van kuće na WC kad o jednom takvom pothvatu ljudi dilaju račune okolo.... a o drugom evo i ja pišem na blogu?
....izlazim van iz kafića...konobar na vratima...
- eno Vam kava na stolu. Gazda ju je već platio!
...gledam stol na kantunu...nema ništa na njemu....gledam u taj prvi stol...i on prazan.... krenem na štekat i mislim se što mi je konobar to govorio...pa ipak odlučim da ću sjest na stol na kantunu, koji je nekim čudom još uvijek prazan...kad ugledam
...postavljen stol u hladovini gdje je netom netko sjedio.... čeka mene...
...zašto gazda časti? ...sigurno me se jako zaželio? ... dolazi i drugi konobar ...javlja se
- pa di ste Vi? Nema Vas....a doći će i naša zima pa ćemo mi lijepo uživat u kavicama
- doći će i naših 5 min...ne brini
....uživam u miru i kavi...gledam ljude i koga ću slikat.... nešto slavim...ne znam što...al eto ovi u kafiću očito znaju...
....kod kuće upalim laptop... svađe, prepucavanja, mudrovanja, preseravanja....i taman kad sam se pokajala što tako razmišljam treskom se zatvore prozori...zastori polete u sobu...
...pljusak... oluja....sve se događalo brzo....stabla su padala....lomila prozore... uzmem fotoaparat....odlučim pričekat dugu.... nisam dugo čekala...najprije je sve postalo blistavo plavo...a onda je nebo poprimilo zlatnu boju....
....duga ....dupla duga....
....."da mi je proć ispod duge pa da se promijenim..." ... ma eto meni cila kuća prošla ispod duge pa opet radim suprotno od onog što trebam... u duzi se uživa....(a ne u tuzi) ...njena ljepota nas mijenja...a mi onda tu ljepotu širimo dalje među ljudima koji nas vole.... oni koji to ne razumiju, ne trebaju ni bit tu...
...eto i zato je tu reklama :-P