PROČITANO

743

PUTA

OD 14.01.2018.

...popodne je malko više neobično....

Gdje smo stali? ...aha... …od Ilice do Radunice bez mjesta gdje i carevi idu pješke? …neobično???

- pa zar ti nisi u Zagrebu – upita otac začuđeno?

- bila i vratila se!

- bogme si baš nabrzaka! Nego di ti je stolar?

- nije bio stolar? ufffffff

…uzimam mobitel i zovem….

- alo stolar? Nema mog novog prozora?

- evo mene u Radunici i vozim ga!

- evo stolara u Radunici – kažem ocu – mogu li ić šta stavit pod kljun? Tko je za kavu?

…a situacija je slijedeća…moj otac sjedi na nekoj NLO stolici nasred sobe…a njih četvoro radi …. siđoh kat ispod…OPEREM džezvu (ništa neobično) stavim kuvat kavu…maknem ogromnu zagorjelu škrovadu (nešto se peklo??? …totalka neobično) …podignem poklopac od jedne zdjele….kad u njoj pečena teletina s ruzmarinom (ukradenim sa susjedne ograde – skroz normalno) i mladi krumpiri!

Mladi krumpiri?????? ….sve još toplo…… mljacccc …gutam…al voda već vrije…. serviram kavu…nosim kavu…kad…ništa neobično…njih 5 stoji i gledaju stolara kako montira moj novi prozor od tikovine!

- ala …ovo teški socijalizam! 1 radi, njih 5 gledaju, a ja nemam love za to platit

- ništa ne brinite gospođa Elica! Platit ćete

- a hoćeš bit tu još po sata da odem po novce?

- ma ne trebate se mučit!

- ma šta se mučim…al ne vidiš da ništa ne radim! (i pokušavam pronać još koji ostatak onih mladih krumpirića pod zubima)

prozor 1

…odjurim do banke….kad se zlatar dere za mnom…“Opet ti u pljačku??? Ko će s tobom živ na kraj?“ ( ništa neobično…

…vratim se doma…a njih četvorica skupljaju smeće po katu…uzmem metlu i metem (i maštam o mladim krumpirićima)…

…poklonim se svojoj novoj ponistri od tikovine…isprsim lovu…kad mramor koji treba doć ispod nje ne odgovara mjerama L(

- skupa smo mirili – optužuje mene suhozidar

- zato jer Vam je ponistra bila kriva…sad stoji kako treba – brani me stolar …i uopće ne broji novac (ništa neobično)

- naručit ću novi kamen!

- ovo ti je mramor!

- znam…Trogirski mramor je to i još nema imena. Zvat će se Elica!

- ma može i ovaj uć, al ti nema ruba!

- još bolje što nema ruba, a volat???....ko će mi napravit volat?

- ja! i to glavom – odgovori suhozidar i glavom počne lupat po ploči koja se savijala dok nije dobila željen oblik luka! … glavoterapija? pa normalno…neće valjda čekič terapija?

…a ko će sredit ovaj zid i ponistru??? …ajde mali što mi mirišeš na kulen…koliko tražiš…i uguram mu lovu u ruke….. i konačno odoše oni…. konačno sama ….uzmem metlu i pometem sobu od male vještice (totalka neobično)…ujuri Tarja….i zauzme svoje misto …ja počnem prat skale (ovo je već neobično do bola)…. dođem do prizemlja s krpom i odem u kafić…preko svih barikada u dvoru…napit se nečeg konačno!.... (e ovo je baš bilo neobično!)

...ah da.... ovo je sutuacija 14.4.2010 godine

krov