valjda je u ljudskoj prirodi da svoje greške, mane što god, ne vidimo... čak se i hvalimo njima...a tuđe vidimo na kilometre i još nam je katkad najdraža stvar da ih preuveličavamo i kritiziramo
znači opet dobro i bez naočala vidimo druge, a nikad sebe
Zašto se opravdavamo?
Opravdavamo se u raznim situacijama:
- kada shvatimo da smo nekog povrijedili (ne bi o tome)
- kada znamo da namjerno vrijeđamo (pa su nas uhvatili)
- kada želimo istaknuti da na nama nema krivice (jer skidamo odgovornost za sebe)
- kada smo toliko uvjereni u svoju procjenu da nam nije jasno kako jedino mi to razumijemo, a nitko drugi ne ...
- ili jednostavno jer nam je proradila "savjest"
...ako se ja dobro sjećam Kant savješću zove "praktični um" ...znači praktično analiziramo ono što što smo uradili vjerujući pri tom u svoju objektivnost i zdravo rasuđivanje (koje se kristali u srebrenom odsjaju spiralnih kristala koji trepere kroz vanvremenske dimenzije bivstvovanja:-))
ili jednostavno se opravdavamo da pokažemo svoju velikodušnost i veličinu (držeći fige iza leđa :-))
pretjerujem malo...al ostaje činjenica da smo se svi u nekom trenutku u svom životu našli u prilici da opravdavamo svoje postupke...dal pred sudom, drugim ljudima ili sami sebi... i ne bi to bio problem ....to bi čak bilo i dobro ukoliko nam je srce čisto...ukoliko imamo dobre namjere... ukoliko razlikujemo dobro i zlo....al ovo je sad jedna druga tema ...jer ono što mi mislimo da je dobro...možda drugome nije dobro...pa smo opet na skliskom terenu.
i zato mi se nemojte opravdavat...jednostavno budite, sanjarite, volite druge ili...ako ste već zezli... priznajte svoju pogrešku jer
"Tko kaže da prema drugome postupa prema svojoj savjesti, on zapravo tvrdi da ga zlostavlja." Hegel
...ne zlostavljajte druge svojim opravdanjima.... rađe priznajte pogrešku...jer ljudski je griješiti, a najgore je kad te počne peć savjest, a ne možeš ispravit grešku....
kako ono kažu Kinezi? "Čista savjest se ne boji kucanja u noći"
"...i svatko drži svoju stranu
ponosa i gluposti...."